Novi zakon o javnim nabavkama ne otvara pristup tržištu novim učesnicima, prije svega malim i srednjim preduzećima, pa se stiče utisak da se akt donosi samo za ograničen broj korisnika, ocijenjeno je u Uniji poslodavaca (UPCG) u primjedbama i sugestijama na predloženo pravno rješenje koje je u sklopu javne rasprave dostavljeno Ministarstvu finansija i Upravi za javne nabavke. Oni navode da je pored uopštenih komentara potrebno, radi boljeg razumijevanja ponuđenog, detaljnije obrazložiti i pojedinosti, što je uglavnom izostalo. Navode da je nacrtom propuštena naznaka načela jednakosti ponuđača, zato traže da se akt dopuni odredbom po kojoj bi državne institucije koje raspisuju tendere bile dužne da u svim fazama tendera obezbijedi jednak položaj svim preduzećima.
– Dobra praksa koju ne treba mijenjati upućuje da predmetno otklanja dileme, nedoumice i slično. Posebno što namjeravani zakon treba da je izazov ne samo sadšnjim učesnicima na tržištu javnih nabavki u Crnoj Gori već i novim – potencijalnim. Stiče se utisak da se odnosni zakon donosi samo za ograničen broj korisnika te usled toga i nije potrebno šire obrazloženje. Iz obrazloženja se ne može saznati da li je u koncipiranju nacrta sagledan i odnos istog sa više drugih zakona kao što su o koncesijama, o privrednim društvima, o komunalnim djelatnostima, o sistemu unutrašnjih finansijskih kontrola u javnom sektoru, o interventnim nabavkama, o upravnoj inspekciji – navodi se sugestijama i primjedbama UPCG koje potpisuju Suzana Radulović i Branislav Begović.
Oni navode da je krucijalni cilj novog zakona kontrola utrošaka budžetskih sredstava države, odnosno da se na najmanju mjeru svede korupcija u javnom sektoru.
– Nesumnjivo da je ovaj problem prisutan i u EU o čemu svjedoče brojni nalazi Evropske komisije. Sve je ovo povod u pravcu dodatne, posebne pažnje – procjene da li ponuđeni nacrt objektivno treba da utiče na smanjenje tzv. „klijentalizma” razmjenom uloga – sistema uzajamnosti. Pojedina ponuđena rješenja, čini se, i dalje teško da će imati djelotvornost na tržitu javnih nabavki u Crnoj Gori, jer iako je odnosno tržište strogo kontrolisano opominju. Privrednu zbilju u Crnoj Gori čini 99,8 odsto preduzetnika, mikromalih i srednjih privrednih društava koja očekuju djelotrvoran, a ne samo normativno naznačen model pristupu, odnosno tržištu. Akt o malom biznisu za Evropu iz 2008.godine upravo upućuje da pristup tržištu javnih nabavki treba prilagoditi preduzetnicima, mikro, malim i srednjim privrednim društvima. Čini se da ponuđeno u nacrtu ne obezbjeđuje prohodnost ka ovom cilju – kažu poslodavci.
Oni imaju i zamjerku što ostaje rješenje da Državnu komisiju na kontrolu postupka javnih nabavki imenuje Vlada, iako oni godinama traže da to radi Skupština.
– Budući da se u žalbenom postupku pred Dražavnom komisijom skoro isključivo pojavljuje ponuđač iz realnog sektora, u sastav državne komisije bi trebalo obezbijediti bar jednog člana iz realnog sektora. Činjenica je da se Komisija sve češće pojavljuje kao jedini tumač odredaba Zakona o javnim nabavkama iako joj to nije povjereno. I pored nesumnjivih rezultata u radu Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki može se uočiti neujednačena praksa odnosne Komisije u odnosu na praksu Upravnog suda – ukazuju poslodavci.
U UPCG kažu da zakon teško da može otkloniti već duže vremena prisutne određene opaske i zahtjeve najvećeg broja poslodavaca u pravcu jasnoća za pristup tržištu javnih nabavki.
– Ne treba izgubiti iz vida i „poruku” Ustavnog suda da se zahtjevi za određenost i preciznost pravne norme moraju smatrati sastavnim dijelom načela vladavine prava na području svih grana prava jer bi njihovo zanemarivanje ugrozilo druga načela pravne sigurnosti kao dijela vladavine prava – kažu u UPCG.M.S.

Problematičan nadzor

U UPCG kažu da pojedina rješenja iz nacrta i dalje imaju obilježja diskrecionog prava.
– U pitanjima nadzora nad sprovođenjem ovog zakona, a posebno ovlašćenja inspektora za javne nabavke i dalje ostaje otvoreno pitanje: zašto poslove nadzora inspektor za javne nabavke ne vrši i kod organa državne uprave, odnosno jedinice lokalne samouprave, već je to pozivom na Zakon o inspekcijskom nadzoru „povjereno” upravnoj inspekciji. Sve ovo uprkos Zakonu o upravnoj inspekciji koji ne daje mogućnost da vrši nadzor i u oblasti javnih nabavki. Takođe, ostaje nejasno da li se i gdje „deponuje” izjava o nepostojanju sukoba interesa, odnosno pisano obavještenje naručioca da je u sukobu interesa. Ovo iz razloga što to može biti od značaja kao dokazno sredstvo u pokrenutim postupcima zaštite kod Upravnog suda - navode u Uniji.