Najnovije ostvarenje braće Karadžić, film „Biser Bojane” premijerno će biti prikazan večeras od 20 sati u hotelu Splendid u Budvi. Glavni akteri ljetnje komedije, među kojima su Milutin Mima Karadžić, Slaven Došlo i Vanja Nenadović, pozdraviće večeras mnogobrojnu publiku koja sa nestrpljenjem očekuje prikazivanje ovog filma.
Premijera je repriza Teletona i još jedan humani projekat braće Karadžić i cijele ekipe fila „Biser Bojane”.
- Poenta nije u visini karte, ali je poenta da će svi kupiti kartu a sav novac od prodaje otiće djeci oboljeloj od raka u Crnoj Gori. Mislim da je to sjajan čin. Pozovam sve ljude koji žele da pogledaju film neka sa tih pet eura učestvuju u toj akciji. Mi smo danas kupili karte i za glumce koji će se pokloniti publici – otkrio je Mima.
Ako je suditi po reakcijama publike nakon beogradske i novosadske premijere, i činjenici da je za svega 12 dana film pogledalo čak 57 hiljada gledalaca nema sumnje da će novo ostvarenje braće Karadžić još jednom pomjeriti granice gledanosti ne samo kod nas već i širom regiona. Filmovi, serije, predstave koje ovaj poplaran dvojac stvara, obožavaju najšire naraodne mase, pa iako nagrade i priznanja za njihov rad iz nekog razloga izostaju, oni ne posustaju već odličnim pričama, atraktivnim lokacijama i saradnjom sa sjajnim glumcima pružaju publici nezaboravno iskustvo i vraćaju osmjeh na lice. U intervjuu za „Dan” uoči večerašnje premijere glumac Mima Karadžić dijeli utiske sa snimanja novog filma, priča o sjajnoj glumačkoj ekipi, novim projektima koji se uveliko pripremaju, ali i otkriva ko su junaci njegovog doba.
Početak vaše karijere vezuje se za film Ljepota poroka koje je sniman na Adi Bojani, i evo vas nakon 30 godina ponovo na istoj lokaciji sa novim ostvarenjem... možete li da uporedite ta dva filma osim zajedničke Ade Bojane i činjenice da niko više nije napravio film na toj lokaciji?
- Ada Bojana je biser i ovaj film definitivno ima dvije simbolike, jedan biser se dešava u radnji filma, a drugi biser je Ada Bojana. To nije nikakva reportažna priča niti se mi bavimo reportažnim filmovima. Milan osmisli priču a onda tu priču stavimo u neki prostor. Pokušavamo da taj prostor bude što ljepši i interesantniji. Ovaj film se mogao desiti potpuno jednako i u Beranama, Vrnjačkoj banji, Zlatiboru ali mi smo odabrali Adu Bojanu iz hiljadu jednog razloga. Prvo što su to nestvarno lijepa snimanja, što je Ada beskarajno zanimljiva lokacija. Imali smo problem što smo mi nekoliko kamiona smeća morali da iznesemo kako bismo mogli da snimamo taj film. Kad kažem Ada Bojana mislim na cijelu ulcinjsku Veliku plažu zajedno sa ostrvom i vi imate osjećaj da osim tog hotelskog dijela koji je tu i nekih privatnih plaža koje su napravljene ono što je u zaleđu svega toga je ničije i mislim da to niko ne čisti godinama. Naravno, ljudski faktor je neminovan. E sad, ljepša strana svega toga jeste ljepota Ade Bojane, i to što je još uvijek divlja. Nama je za snimanje ovog filma bilo neophodno da imamo upravo to nešto što nije urbanizovano i izgrađeno, na kraju krajeva mislim da je ono najljepše u Crnoj Gori ono što čovjek nije pipnuo. Kad smo radili Ljepotu poroka, prije 30 godina sam prvi put u životu bio na Adi Bojani i od tada sam svake godine dolazio. Volim one restorane, ljude koji tamo rade a koji su veliki ljubitelji tog mjesta. Siguran sam da u regionu postoji bar 80 odsto ljudi koji nikada nisu došli u Ulcinj, a isto tako sam siguran da postoji veliki broj Crnogoraca koji nije bio na Adi. Drago mi je da su se svi moji ljudi iz ekipe uvjerili u jednu stvar a to je da su Ulcinjani izuzetno dobri ljudi.
Film Biser Bojane se bavi porodicom i vječitim pitanjem kako je sačuvati posebno u ovim vremenima... sa kojim ste se izazovima suočavali dok ste radili na ovom ostvarenju? Koja je poruka filma?
- Biser Bojane ima dvije priče koje se prepliću. Jedna je porodična priča, između oca i sina koja je praktično drama. S druge strane je jedna romeo- julijevska priča o zabranjenoj ljubavi dvoje mladih koja se pretvori u jednu rimantičnu priču. Imate praktično dvije drame koje se prepliću ali kad smjestite to u neke okolnosti i uzmete takve glumce i reditelja onda se sve to popuni sa sijaset komičnih elemenata. Ne znam šta je konkretan žanr, ali sam siguran da ima i akcionog i romantičnog i melodramskog, a ima i elemenata komedije.
Vaši filmovi su namijenjeni najširoj publici, i poznati se kao neko ko u svojim ostvarenjima afirmišete i dajete priliku mladim glumcima... Ko sve čini glumačku ekipu u ovom filmu i kakva je bila atmosfera na snimanju?
- Ovdje imamo dvoje mladih ljudi iz Beograda, Slavena Došla koji je trenutno najpopularniji glumac, zatim Vanju Nenadić. Ono što moram da istaknem kod nas već iz projekta u projekat glumi Emir Ćatović koji je sjajan glumac i sad tu su naravno i Crnogorci počev od Voja Krivokapića, Momčila Pićurića. Naravno nijedan projekat ne radimo bez Mladena Nelevića i Dubravke Drakić. U filmu se takođe pojavljuju i Mira Banjac, Andrija Milošević, Hristina Popović, Dušan Kovčević i drugi. Nikad ne pravimo podjelu kada biramo glumce da li su iz Crne Gore ili Srbije već uzimamo glumce koji mogu to da odigraju. Kroz Budvu na pjenu od mora je prošlo 157 glumaca, od toga 79 su bili mladi glumci, pola njih nije zaigralo ništa više posle toga. Ovdje kod nas postoje Gradsko pozorište i CNP, sve drugo je pitanje šta je profesionlano. U Australiji sma upoznao mnoge glumce koji se bave i nekim drugim poslovima, idu na kastinge i kad dobiju ulogu preorjentišu se, ali oni rade i druge poslove osim glume, ne sjede samo i čekaju. Nama je to izgleda iskonsko da sjedimo i komentarišemo svakoga ko radi. Imaju jedne naše novine koje objavljuju komenatare pa sad ti junaci bez imena i prezimena zamjeraju pojedincima i vrijeđaju ih. Dosta ljudi u ovoj državi ne radi ništa, ali šta god neko nešto drugi radi oni komnetarišu, a pri tom i dalje žive u maminom i tatinom stanu. E ta bolest nas prati, a prati nas još jedna stvar, ako je naš čovjek nešto uradio, e onda to ne valja. To je neka karakteristika nacije, mi sve što smo uradili to je naišlo na neku kritiku ovdje. Znate, Budva na pjenu od mora se jedino nije Budvanima svidjela, a zašto -ne znam, ali im se ne dopada.
Biser Bojane je imao beogradsku i novosadsku premijeru... Kakve su rekacije publike, jeste li zadovoljni?
- I pozorišne predstave koje radimo radimo za široke narodne mase, što će reći da sve što smo Milan i ja igrali igrali smo pred prepunom salom. Mogu da navedem na prste jedne ruke predstave koje nisu imale publiku. Cijelog života sam igrao u predstavama koje su imale veliku publiku, gledanost, radili smo filmove koji su sjajno prošli kod gledalaca i radili smo serije koje su imale veliki rejting. To nije pitanje ni dovitljivosti ni ne znam koje vrste talenta, to je pitanje odabira teme i pristupa poslu. Budva na pjenu od mora je bila gledanija u Hrvatskoj od mnogih hrvatskih serija, u Srbiji je bila najgledanija serija, u Sloveniji četiri puta reprizirana. To su neke stvari koje smo mi imali. Sa Gorčilom smo napravili 270 hiljada gledalaca, to je bilo više nego što su svi filmovi u regionu napravili te godine. Nikad nismo bili predloženi ni za kakvu nagradu niti je dobili, tad je za Oskara predložen sjajan film moje drugarice, a mi nismo otišli. Nemam ja ništa protiv, niti tražim nagrade. Mi hoćemo da radimo i radimo. Istjeramo nekako sve na čistac, pokušavamo i uspijevamo nekako da dođemo do kraja. Imamo sjajnu pomoć od svih kolega u Crnoj Gori, radimo sa svim glumcima odlično i mislim da svi oni vole da rade sa nama . Imali smo jednu nevjerovatnu sreću, a ta sreća se zove Vision team , Dragan Đurković koji je ušao sa nama u sve projekte i on je jedan od najozbiljnijih producenata na Blakanu. Zajedno sa njim uspjeli smo da napravimo sve što smo zamislili i ono što tek trebamo da uradimo za šta mislimo da će biti najepohalnije, to ćemo raditi na ljeto.
Vaši filmovi i serije su prava turistička razglednica, Budvu ste prikazali na najljepši način, evo sad i Adu Bojanu... imate li zamišljenu još neku lokaciju koja bi bila atraktivna za vaše naredno ostvarenje?
- Kad gledate Džejms Bonda poželjeli biste da se nađete na tim najljepšim svjetkim lokacijama. Mi nemamo sredstva za to ali koristimo ovo što imamo ovdje. Ono što je jako bitno jeste da je svaki naš projekat i Budva na pjenu od mora, Gorčilo, Promeni me, pa i Biser Bojane definitivno je Milanov i moj amarkord i mi se stalno vraćamo u nešto što smo prošli, tretiramo ljude koje smo mi u životu sreli, priče koje smo u čuli. To su fantastične stvari i sjećanja koja vraćamo kroz naša ostvarenja. Imamo još 101 ideju o lokacijama i sve su vezane za Crnu Goru, ali naravno treba doći do uslova za rad. Moram da nagovijestim da je ovo već ne znam ni koji po redu put da izlazimo sa minusom, i onda se čovjek pita zašto to radimo. Ali prosto , to je borba, to je naš posao i mi se bavimo samo ovim u životu. Mi smo za svaki posao dizali kredite i prodavali čak neke stavri, dali smo sebe maksimalno. Nismo nikad dobili pomoć te vrste ni od koga u Crnoj Gori sa kojom bi mogli da uradimo posao, a tražili smo je mnogo puta, počevši od vrha države. Neki su nam ljudi naravno izlazili u susret. Ali dobro, to je to, nema kukanja, idemo dalje i radimo.
Večeras je velika crnogorska premijera filma Biser Bojane u hotelu Splendid. Kakva su Vaša očekivanja?
- Film Biser Bojane je jako dopadljiv, donosi prelijepu priču, sjajne glumce, predivne objekte i ambijente. Ovaj film prosto ne može da se ne dopadne osim ako neko ima već neku primjedbu na Mimu Karadžića, što mu je glava takva ili ako se nekome učini da ga viđaju češće nego što bi htjeli, ali to je tako. Ljudi često negoduju da neće da gledaju Pinkove Zvijezde ili Grand ili Parove...Pa daljinski upravljač i postoji da prebaciš kanal. Što me briga što je na kom kanalu, ja samo pretrčim i gledam samo ono što mi se dopadne. To je suština. Kome se ne dopada Mima Karadžić ne mora da ide ni u bioskop, nemoj sebe da maltretiraš da ideš, da gledaš ako već u startu znaš da će ti on smetati. Mislim da je ovaj film potpuno drugačiji, jer nije samo razbribriga. Pored komentara da je odličan film u 99 odsto slučajeva gledalac kaže da bi istog sekunda volio da je na Adi Bojani, druga stvar je da za tih sat i 50 minuta ne misliš ni na šta drugo, i treće, možda i najbitnije da od početka do kraja drži ti osmjeh na licu čak i kad izađeš iz sale. Mislim da to ni predsjednik države ne može nikada napraviti.
Film najavljuje i seriju u nastavku. Kada možemo da je očekujemo?
- Otom potom, ajmo sada da gledamo film. Film je dosad prikazan u Beogradu, Novom Sadu i još nekim gradovima u Srbiji. Prošao je fenomenalno. Već imamo 57 hiljada gledalaca što je za 12 dana fenomenalno, to dođe čak 4,5 hiljade gledalaca dnevno. Ono što je nama jako bitno jeste kako će film proći u Crnoj Gori. Ono što mene najviše interesuje, jesu prve rekacije publike prvo u Splendidu, potom u Ulcinju. Čak je premijera u Ulcinju prva premijera ikada, i jedva čekam da vidim kako reaguju Ulcinjani na svoj grad. Treća premijera biće 5. marta u Podgorici čija je publika ipak relevantnija od ove u Splendidu.
Šta se dešava sa četvrtim ciklusom serije „Budva na pjeni od mora”. Domaći mediji su prenijeli da ste tužili Opštinu Budva zbog dugovanja.
- Nije to neka pompa. Danas se tužbom naplaćuju mnoga dugovanja. Čak neke firme same traže. Dug je ostao prije četiri godine i to nije dug Mimi već seriji, jer se taj novac duguje cijeloj ekipi od 70 ljudi. I što bi ti ljudi bili zakinuti. Radili su pošteno svoj posao. Sva javnost u regionu je upoznata sa gledanošću serije. Ako opština Budva nije zainteresovana ne možemo nastaviti sa serijom. Ako bude zainteresovana za četvrtu sezonu to je druga priča, jer svakodnevno čujete kako Crna Gora nikada nije imala takvu reklamu i propagandu kao sa tom serijom. Bilo bi lijepo da se Opština Budva izjasni na tu temu, da kažu nama se to ne dopada, trenutno nismo ili jesmo za. Dakle, smatram da o nastavku serije treba da pitate čelnike Budve. Džaba je sva priča ako oni nijesu zainteresovani.
Kada je posao u pitanju sa vašim bratom Milanom činite savršen tandem. Postoji li nešto oko čega se ipak nekad sukobite?
- Mi se sukobljavamo svakog dana tri puta dnevno. Trenutno radimo seriju Komšije. Na snimanju smo po 10 sati dnevno. I sa najljepšom ženom na svijetu i sa bratom rođenim nakon toliko sati moraš se sukobiti. Obojica smo eksplozivni, pa tako burno regaujemo. Mi se sukobimo oko svega. Kad neko sa strane to gleda ne množe da vjeruje, ali bukvalno se zakačimo kao djeca. Međutim, sve te naše svađe se završavaju na poslu i ne idu dalje odatle. Kad ne radimo mi smo zajedno. nastavili smo tradiciju porodičnih druženja i opupljanja jer je tako bilo i za života naše majke. Kod nje smo svi bili na okupu u 11 sati, ona sjedi u čelo stola, zajedno ručamo, i posle kud koji mili moji do sjutra ujutru u 11. Vezani smo i poslovima, Milan je reditelj ja glumac, nisam posao producenta izabrao zbog zvanja nego smo shvatili da neće niko stvoriti uslove za rad i zvati tebe da radiš, ako imaš ideju onda ti moraš stvoriti uslove za rad. To ne pada s neba. Neki glumci rade, snimaju, putuju, ja to nemam ako sebi te stvari ne obezbjeđujem. Milan i ja imamo sreću da imamao Gagu Đurkovića i Vision Team, koja je sestrinska firma našoj MM produkciji. Danas niko ništa ne radi ako nema neku korist. Ja ne vjerujem nijednom čovjeku koji kaže da nešto radi jer je veći Crnogorac od mene. Mislim da ja dovoljno volim svoju zemlju gdje sam rođen, gdje su svi moji rođeni i ja nemam nijednu drugu dimenziju. Ne smatram da je neko veći Crnogorac od meneali sam ja samo dovoljno kulturan da to ne ističem. Ne mogu sada doći u kafanu i vikati da sam Crnogorac, ne znam što to znači. To bi bilo isto kao da staneš sa pet muškaraca i vičeš da si muškarac. Neko će reći, pa što ako si, tvoj problem...A. Šabotić
Aplauz je moja životna nagrada
Iza sebe su brojne uloge, ostvarenja priznanja... na šta ste najponosniji u dosadašnjoj karijeri?
- Ja nisam glumac koji je dobijao nagrade u životu i iskreno nije mi to sad nešto ni značajno. Biti glumac nema veze sa nagradama. Nagrada je nagrada ako ima nešto od nje, ako ti donese neki imetak. Vrijednost nagrade zavisi i od toga ko ti je daje. Kao glumac na sceni sam bio hiljadama puta i svaki put dobijao aplauze. kada bih sabrao sve aplauze koje sam dobio taj aplauz bi trajao nekoliko hiljade večeri bez prestanka. E to je za mene životna nagrada. Nagrada je baviti se poslom koji voliš. Dragan Đurković i ja imamo običaj da se čujemo svako jutro i ne kažemo hajde da radimo, nego hajde da zabavljamo narod. Nagrada je da umiješ da zabavljaš narod.
Moj brat je junak današnjeg vremena
Da li i dalje smatrate da Marka Miljanova treba da pročitaju svi oni koji se smatraju junacima današnjeg vremena da bi shvatili što su?
- Ne da pročita nego da je čita što češće. Meni je u toj knjizi bilo fantastično to što možeš naučiti kako da sačuvaš druge od sebe. Bilo bi fenomenalno baviti se time, kako da sačuvaš ljude od sebe, svoje bahatosti, svoje priče, ljubomore. Imaš danas ljubomornih momaka koji iz neke svoje muškosti prebije djevojku, ali ne zna kako sačuvati te druge osobe od sebe i svojih loših osobina. E u nam je Marko očitao lekciju a mi se opet ponašamo kao dripci.
Ko su junaci današnjeg vremena?
- Znam sigurno da nisu političari, da nisu starlete, da nisu zvijezde pjevanja ili ko zna čega. Danas je junak našeg vremena svaki čovjek koji radi neki dobar posao. Da komunicira sa sobom i svojoj porodici i da priušti lijepo sebi i ljudima oko sebe. Kad čujem da vole ljude i svijet to se sve svodi na misice koje žele mir u svijetu. Često to načelo bude samo fraza. Mislim da su junaci današnjeg vremna obični, radni, pošteni i vrijedni ljudi. Junak današnjeg vremena je meni moj brat. Nemam ništa protiv ako nekome nije, ali meni jeste. Milan će napraviti još dosta predstava, filmova i serija, ali neće ni pokušati da napravi nešto epohalno što ljudi misle da bi trebalo. Junacu su neki ljudi koji naprave nešto što neće da uljepša prirodu, ali je neće ni upropastiti. Pogledajte našu zemlju gdje god je zakopao kramp tu je nastala papazjanija.