BIJELO POLjE – Narodna kuhinja „Mileva Vojvodić”, pod patronatom Crkvene opštine Bijelo Polje, radi punom parom. Protojerej-stavrofor
Darko Pejić kaže da je podjela pomoći u ovom periodu još više pojačana.
-Znamo da su vremena teška i da se sve teže živi. Imamo stalne posjete porodicama kojima je naša pomoć neophodna. Trenutno za 90 porodica svakoga dana nosimo hranu. Kuvanu hranu im dovozimo do kuće, u gradskom i prigradskom području, a imamo preko 100 porodica kojima nosimo jednokratnu pomoć. I to pet-šest puta godišnje. To su porodice iz udaljenih sela do kojih ne možemo svakoga dana stići- ističe Pejić.On dodaje da se čini žrtva da niko u ovom teškom vremenu ne ostane gladan.
-Mi smo se nadali, kad smo otvorili Narodnu kuhinju, da će doći bolja vremena i da ćemo se moći okrenuti nekim drugim vidovima pomoći, kao što je stvaranje uslova za lakši život porodica. Nažalost, pandemija je doprinijela da se mnogi naši sugrađani bore za goli život, za opstanak, da se prehrane i prežive. Tendencija rasta korisnika je još veća.
Gledamo da zaštitimo one najugroženije. Tamo gdje je veliko siromaštvo, samohrane porodice i bolesne-kaže on.
Ističe da su u prošloj godini podijelili 20 hiljada obroka.
-Ove godine će biti još više. Teška su vremena i zato apelujem na sve ljude koji imaju i mogu da pomognu, da pruže ruku pomoći. Da učinimo napor da niko ne bude gladan. To je pola dobra, posebno da je dijete u suvom i da je sito. Možda je sramota da u 21. vijeku pričamo o ovome, ali ovo je naša stvarnost, da se borimo za opstanak ljudi. Dijelimo osnovne životne namirnice, obavezno brašno, ali i peškire, ćebad, deterdžent, tečnost za sudove, sapun i slično. Svakome ko nam se obrati, ma koje vjere bio, pomažemo koliko možemo. Znamo da su potrebe puno veće, ali su ovo trenutne mogućnosti koje crkva ima. Zahvalan sam svim dosadašnjim donatorima, priložnicima i dobrotvorima, koji pomažu i trude se. Uporedo, crkva se brine o mnogočlanim porodicama koje nemaju uslova za život da im obezbijedi krov nad glavom. Nadamo se da će u budućnosti biti manje ove socijalne brige, a više da stvaramo uslove za život dostojan čovjeka. Da ljudi rade i zarade svojim radom, da ne zavise od nas i od toga da li ćemo im mi donijeti obrok. Da niko više ne bude gladan-kazao je otac Darko Pejić.
Ističe da im neizmjerno zadovoljstvo predstavlja to što ljudi kojima odnesu hranu i druge potrepštine znaju da nisu zaboravljeni i prepušteni na milost i nemilost.
M.N.
Zahvalni za svaki vid pomoćiNa pomoći Narodne kuhinje zahvalan je
Milorad Tvrdišić, koji živi sa dvanaestočlanom porodicom u naselju Nedakuse, ističući da im ta pomoć puno znači.
Miodrag Rutović, koji živi kao samac u stambenoj zgradi za socijalne slučajeve na Ribarevinama, ističe da bi teško mogao opstati u životu da mu nije pomoći od Narodne kuhinje. Zahvalni su i ostali korisnici usluga Narodne kuhinje.
-Mnogo se obradujem, ne možeš ni da pretpostaviš koliko mi znači ova pomoć. Imam muža i bolesnog sina koji ide na dijalizu. I hljebu se obradujem, jer ne moram da trošim struju i drva, kazala je
Stanisava Furundžić iz Rasova. Zahala je i
Vukoman Krgović koji živi u naselju Rasadnik.
Zorica Grdinić Rabrenović takođe teško živi u Rasovu sa troje maloljetne djece.