NIKŠIĆ – U prvoj deceniji 21. vijeka „zasijala“ je prva električna sijalica u Gornjim Srijedama, jednom od golijskih zaselaka kod Nikšića. Navodno je to poslednje mjesto u Crnoj Gori koje je elektrifikovano, ali „elektrika“ ni do danas nije stigla do domaćinstva Kovačević u Gornjim Srijedama. Njihova kuća jedina je u Goliji, a Božidar Drago Kovačević, koji je ekipu „Dana“ dočekao ispred svog doma, kaže da su najvjerovatnije i jedini u Crnoj Gori koji za osvjetljenje još uvijek koriste šterike i petrolejsku lampu.

– Ima lampa, luč, razna pomagala, prirodna, tradicionalna. Živimo kao i prije 300 godina. To ti je Luj 14, negdje 17. vijek, Kovačevićev je odgovor na naše pitanje kako žive bez struje.

U jednom dijelu kuće je on sa devedesetjednogodišnjom majkom Anđom, a u drugom stric Milorad. Domaćinstvo opstaje bez ijednog aparata, izuzev radio prijemnika koji radi na baterije. Povremeno Kovačević koristi agregat jer, kako kaže, i tih oko 35 kilometara do Nikšića u nabavku za njega je daleko jer nema svoje vozilo, pa po potrebi stopira do grada ili ide sa nekim od komšija.

– Hranu tradicionalno čuvamo kao i ranije, meso se uglavnom suši. Kod nas je sve kao što je i ranije bilo kad niko u ovim krajevima nije imao struju. Ne smeta mi, tako smo navikli, nema bolje – ističe Kovačević.

Na svega kilometar od njegove kuće je porodica Babić, koji su Kovačevićima prve komšije. Oni imaju struju, a priključena im je sa elektromreže iz Gacka. Pokušavalo se, ispričao je Kovačević, da ta mreža „nekako dosegne“ i do njegove kuće, ali bi onda i Babići i nekoliko domaćinstava u matičnom selu Goslić ostali bez struje.

– Razlog je što je naša kuća predaleko od najbliže trafostanice. Od kuće Babića ima 57 stubova niskonaponske mreže do trafostanice, i kod njih je veoma loša struja, ali je imaju, makar za sijalicu. Da su doveli do nas, napon bi bio još slabiji, pa je trebalo mijenjati niskonaponsku mrežu, a za to niti je, valjda, bilo para, a čini mi se ni truda, smatra on.

Dio Gornjih Srijeda struju je dobio sa nikšićke, a dio sa gatačke mreže koje nisu povezane. Obje su, međutim, bile toliko slabe da bi došle do Kovačevića, a jedna od druge su udaljene nekoliko kilometara. Za tu porodicu nedostižna je i solarna energija jer im u nabavci opreme treba pomoć nadležnih, koji ne odgovaraju na Kovačevićeve dopise.

– Ove godine negdje u julu preko Opštine Nikšić upućen je zahtjev Ministarstvu poljoprivede da se ovo nekako riješi, ili solarna energija ili da se napravi dalekovod, trafostanica. Međutim, povratnih informacija nema. U Opštini Nikšić znaju da je ovo jedina kuća koja nema struju, ali niko na to ne obraća pažnju. Ne dolaze ovdje ni kad su izbori, a ni kad je struja ili bilo šta drugo u pitanju – ogorčen je Kovačević.

U kući Kovačevića baš kao da je vrijeme stalo, a osim struje nemaju ni vode sa kojom se snabdijevaju iz bistijerne, a ni iole pristojnog puta. Naš sagovornik ističe da nikada nije imao zaposlenje, a da isključivo žive od stočarstva i zemljoradnje i od drva koja ubere i proda, dok je baka Anđa tek od lani počela da dobija staračku penziju od oko 70 eura.

– Držimo tri krave, dvoje junadi, dva konja. Mlijeko je za domaću upotrebu, prodajemo telad ili junad kad imamo. Do kuće nam je makadamski put, može se normalno doći kamionom, ili nekim drugim terenskim vozilo. Nevolja je kad zapane snijeg, ima ga do 1,5 metara, a 2005. godine bio je dva metra. Jedino dobro u svemu ovome je što se ne bojimo epidemije. S obzirom na to da smo daleko od urbanih dijelova, ljudi ovdje rijetko dolaze, pa je time i manja šansa da se inficiramo korona virusom – naglašava Kovačević.

B.Brašnjo

---

Pod lampom prošao čitav život
Osamdesetogodišnju Gospavu Radulović, rođenu Manojlović, petnaestak svatova kroz snijeg dovelo je pješice iz golijskog sela Krstac u Gornje Srijede gdje se udala. Rano je ostala udovica sa dvoje male djece koju je trebalo u tom kraju bez skoro ikakvih uslova za život prehraniti i školovati.

– Teško se živjelo inače. Jorgane i stramčeve šila sam spram lampe i zarađivala dinar. Sigurno sam jedno 50 komada jorgana sašila ručno, a za stramce ne zna im se broja. I sve to bez struje koja mi je ovdje došla pod starost, sad ne mogu ni ručak spremiti. Ipak, kad je došla sunce nas je ogrijalo, došao sa njom i drugi život, ispričala je ona dok nam pokazuje staru lampu koju ponekad i danas koriste jer okašnjela elektrika ni danas nije sigurna.


Od Tita pa naovamo stalno bili opozicija vlasti
U Gornjim Srijedama po pitanju broja domaćinstava struja je „debelo“ okasnila, a i asfaltni put koji su dobili, takođe početkom 21. vijeka, odnosno 2002. godine. Sada je u tom zaseoku svega nekoliko kuća u kojima se i zimi živi, a pojedini od onih koje smo zatekli u tom mjestu kažu da je razlog tome što su Gornje Srijede oduvijek bile opozicija vlasti, od Tita pa naovamo.



”Za ovu porodicu nedostižna je i solarna energija jer im u nabavci opreme treba pomoć nadležnih, koji ne odgovaraju na Kovačevićeve dopise