Kotorsko zavjetno svetište Gospe od Zdravlja ovog 21. novembra bilo je uskraćeno za svete mise, ali hodočasnika, vjernika i poštovalaca duhovne tradicije nije nedostajalo. Kao i u 15. vijeku, kada je podignuto svetište, i sada su molili za zdravlje, nekada su se tu krili bježećiod kuge, a sada tražeći blagoslov Zaštitnice u jeku pandemije koronavirusa. Na to da su drugačije okolnosti podsjećao je i izostanak prve jutarnje mise u 5 sati, koju je godinama predvodio don Anton Belan, vjerni poklonik ovog svetišta, koji se upokojio prošle godine. Penjući se skalama vjernici su ka svetištu jedan za drugim, razdvojeni, pohrlili oko 8 sati, tako sve do 16 sati. Čuvajući sebe i druge, ulazili su jedan po jedan, palili svijeće, moleći Bogorodicu za zdravlje. Po običaju, za zdravlje porodice uzimali bi grančice lovorike, koje su ovom prilikom za njih pored oltara pripremili ministranti i don
Ante Dragobratović.
S obzirom da je u Boki izuzetno jak kult Bogorodice, ova regija je poznata i kao Bogorodičin vrt, a crkva Gospe od Zdravlja u njemu zauzima dominantno i značajno mjesto. Povodom obilježavanja 1700 godina Milanskog edikta 2013. godine na obnovljenu kupolu crkve postavljen je novi metalni krst, zavjetni dar Kotorske biskupije. Crkva građena u gotičko-baroknom stilu, u arhivskim dokumentima pominje se prvi put 1518. godine. Poznata je kao „ Madonna a quiete”, „Madonetta del monte”, „Madonnina”, „Gospa od Počivala” ili Madudina, kako je u Kotoru još i danas zovu. O tome je pisao Don Anton Belan u knjizi „Kotorsko zavjetno svetište Gospe od Zdravlja”, objavljenoj 2017. godine u izdanju NIP „Gospa od Škrpjela”-Perast.
M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
