U praksi crnogorskih sudova sve su češći primjeri sklapanja sporazuma o priznanju krivice sa izvršiocima teških krivičnih djela kao što je ubistvo. Prije izvjesnog vremena prvi takav sporazum sklopila je ukrajinska državljanka D.Z., koja je za ubistvo svog supruga osuđena na četiri godine robije. Da li se primjena ovog instituta u ovakvim slučajevima pokazala opravdanom ili je ugrozila interes pravičnosti i dovela do nepravednih odluka i poslala lošu poruku javnosti, najbolje će pokazati praksa.

Već narednog mjeseca, kako nezvanično saznajemo, još nekolicina okrivljenih za ubistvo postići će dogovor sa tužilaštvom i na taj način proći sa mnogo manjim kaznama od onih koje je zakon predvidio za ta djela bez obzira na njegov kvalifikatorni oblik. U takvim slučajevima zasigurno su svoj interes ostvarili i tužilac i odbrana, ali se postavlja pitanje,gdje je tu pravda za oštećenog i njegovu porodicu.

Dugogodišnji tužilac, a sada advokat Zoran Piperović kaže da u praksi još uvijek nije imao takav slučaj, ali da nije pristalica da se ovaj institut primjenjuje u slučajevima krivičnog djela ubistvo. Ipak, podsjeća da je uloga svakog branioca da na najbolji način zaštiti interese svog klijenta, pa u krajnjem i da sklopi sporazum u takvim slučajevima.

– Uloga branioca u tom slučaju je servisna i on je dužan da tu informaciju od svog klijenta prenese postupajućem tužiocu i da sa njim napravi takav sporazum da on bude adekvatan konkretnoj kvalifikaciji krivičnog djela ubistvo. U mnogim slučajevima, mora se priznati, to nije najbolje rješenje jer se radi o specifičnom krivičnom djelu, u kojem, kada je u pitanju njegova kvalifikacija, odlučuju nijanse. Neophodno je voditi računa ne samo o krivičnom aspektu, već isto toliko i o sociološkom. Ono što nikako ne treba zanemariti je i stav oštećene porodice, okolnosti pod kojim je djelo izvršeno, psihičko stanje izvršioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela, te samu kvalifikaciju djela.

Lično nisam pristalica sklapanja sporazuma kada je u pitanju ovo krivično djelo, ali branilac je ipak tu da pomogne svom klijentu i da ispoštuje njegovu volju i da slučaj okonča u njegovu korist. Smatram da se radi o jednom „nezahvalnom institutu“ po pitanju krivičnog djela ubistva, ali treba istaći i to da je svako takvo krivično djelo „priča za sebe“,a da je uloga branioca da kod suda stvori realnu sliku tog događaja. Tu nema pravila, jer je svako djelo prouzrokovano iz različitih razloga, pa čak i „obično“ ubistvo, za koje ne treba motiv – rekao je Piperović.

Njegov kolega Božo Milonjić, branilac okrivljene D.Z., zaključio je prvi takav sporazum u Crnoj Gori za krivično djelo ubistvo na mah. On je objasnio da se u konkretnom slučaju u fazi izviđaja i istrage okrivljenoj stavljalo na teret izvršenje krivičnog djela ubistvo.

– Međutim, nakon obavljenog psihijatrijskog vještačenja u fazi istrage došlo je do izvjesnih promjena u pogledu utvrđivanja određenih činjenica koje se odnose na psihičko stanje okrivljene u trenutku izvršenja krivičnog djela. Pošto je utvrđeno da je krivično djelo izvršila u stanju afekta i jake razdraženosti, onda je to uslovilo da se djelo kvalifikuje kao krivično djelo ubistvo na mah.Svjestan sam da u laičkoj javnosti ovakvi sporazumi izazivaju oštru reakciju i najčešće osudu. Međutim, moramo biti svjesni da su svi slučajevi u praksi različiti, kao i okolnosti pod kojima se djela vrše. Na braniocu okrivljenog je da preduzme sve radnje u cilju dokazivanja pod kojim okolnostima je njegov klijent izvršio krivično djelo npr.ubistvo i da to potkrijepi adekvatnim dokazima – kazao je Milonjić.

VJ.D.

---

Neophodna posebna opreznost
Bez obzira na težinu krivičnog djela, tradiciju i običaje, okrivljeni imaju pravo da koriste zakonske mogućnosti i da zaključuju sporazume. Mnogima odgovara taj način odbrane iz brojnih razloga, poput bržeg okončanja sudskog postupka, niže kazne, ekonomičnosti i sl., ističe advokat Milonjić.

– Sa druge strane, oštećene porodice teško prihvataju tu za njih surovu zakonsku odredbu. Međutim, od kazne se ne može pobjeći ukoliko se dokaže krivica i, u konačnom, sud je tu da konačno presudi. Mislim da branioci i tužilac prilikom sklapanja sporazuma za ova krivična djela treba da budu posebno pažljivi i da dobro ocijene sve okolnosti slučaja, kako bi sve stranke u sporu bile što manje oštećene i povrijeđene – kazao je Milonjić.