Ponudom Vlade da izmijeni članove 63 i 64 Zakona o slobodi vjeroispovijesti, a da zadrži 62, suštinski je poslata poruka da crkvenu imovinu neće otimati onako brutalno kako su najprije izglasali u Skupštini, ali da ostaju pri osnovnoj namjeri da je otmu, saopštio je juče u ime Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) rektor Cetinjske bogoslovije i član ekspertskog tima Crkve Gojko Perović. Poručio je da Vlada u svim ovim pregovorima ne samo da nije dala dodatne garancije za sigurnost pravnog položaja Crkve, već je svojim djelovanjem i nevještim prikazivanjem činjenica samo pojačala utisak sveštenstva i naroda da joj se ništa ne može vjerovati.
Perović je u obraćanju javnosti podsjetio da su tokom ekspertskog sastanka u martu iznijeli detaljnu argumentaciju u pogledu brisanja članova od 62 do 64 za koju su, kako je naveo, predstavnici Vlade rekli da je „stručna i argumentovana”.
– Ovo znači da naši zahtjevi po ovom pitanju nijesu bili ni antidržavni, ni neutemeljeni, već krajnje umjesni i, što je najvažnije, ostvarivi. Veoma je važno naglasiti da tom prilikom, a ni ranije kod samog izglasavanja zakona, nije bilo pomena o problematičnosti druga tri naša predloga o izmjeni članova koji tretiraju pitanja registracije. Naprotiv, rečeno nam je kako tu niko ne vidi neko veliko pitanje – što smo razumjeli kao prirodan stav – saopštio je on.
Napominje da su uslijedila četiri mjeseca potpunog ćutanja Vlade, koje, kako kaže, donekle mogu opravdati epidemijom, iako im nikako nije objašnjiva totalna obustava komunikacije, ukazavši da je još čudnije ako znaju da su sastanke u ponedjeljak i utorak vodili u mnogo težim epidemiološkim uslovima nego što su bili u martu i aprilu kad je dijalog prekinut.
– Kao da nikada ništa nijesmo pričali o suštini naših primjedbi na šest problematičnih članova zakona, dočakao nas je predlog da se od famozna tri člana (62–64) mijenjaju samo dva!? Iako je svakome jasno da je taj sinopsis tri antiustavna člana neodvojiv, i da zadržavanje bar jednog u izvornom obliku obesmišljava bilo kakvu promjenu druga dva. To smo iscrpno obrazložili Vladinim ekspertima u obje faze razgovora i sva stručna javnost zna o čemu se tu radi. Ni na nivou principa, a ni na nivou praktične upotrebe ovakvog zakona u sudskoj praksi, Crkvi nije prihvatljivo da ostanu formulacije zapisane u odredbama člana 62. Samo neko krajnje neupućen u temu, a ljudi iz Vlade to nijesu, mogao bi da kaže ili pita: „Zar vam je malo što smo promijenili ova druga dva člana?“ Propisivanje „državne svojine” nad objektima koji su zakonski upisani na „treće lice” (u ovom slučaju Crkvu), tek tako, zakonskim ukazom – jeste šamar crnogorskom zakonodavstvu, ali i samoj Crkvi – koji nas je i izveo na ulice, i koji ne možemo previdjeti zbog namjere Vlade da nam polovično usliši ostale primjedbe. I to nije nikakva „naknadna pamet” ili još manje inat – nego naša primjedba zapisana na amandmanu dostavljenom Skupštini, još u decembru prošle godine. Suština je sledeća: crkvenu imovinu nećemo otimati onako brutalno kako smo najprije izglasali u Skupštini, ali ostajemo pri osnovnoj namjeri da je otmemo. Crkva sada ima veću komociju na sudovima, ali će sudovi i dalje suditi po zakonu koji tvrdi da je nekada bilo – nešto što nikad nije bilo – poručio je Perović.
Smatra da bi to sve možda mogao biti predmet daljih pregovora i razgovora „s nekim dobronamjernim partnerima“, da ih nije dočekao zahtjev u formi ultimatuma: „Ove naše korekcije, na koje smo pristali – dobićete ako se registrujete.“
– Da je postojala obaveza prijave već postojećih vjerskih zajednica, ne bi se valjda čekalo sve do 2010. godine da se tako nešto zatraži od Mitropolije i eparhija SPC, Rimokatoličke crkve i Islamske zajednice. Naprotiv, mogućnost (a nikako obaveza!) registracije jeste civilizovan institut pravne i demokratske države, a ovakvo uslovljavanje obaveznom registracijom, jeste samo i jedino, potvrda nama hrišćanima – sveštenstvu i vjernom narodu, da je ova vlast nepokolebljiva u progonu Crkve i nastojanju da od nje načini neku državnu instituciju. A to doživljavamo kao atak na sekularno ustrojstvo zemlje, zapisano u njenom najvišem pravnom aktu – kazao je on.
Perović je naglasio da je jasno da država hoće da ih upiše i tretira kao jučerašnje, iako su, kako navodi, davnašnji.
– A tako jučerašnji nemamo rašta dokazivati da smo mi oni koji su vjekovima gradili i održavali crkvenu imovinu u Crnoj Gori. Naravno – sve se to dokazuje na sudu, ali zašto nam ova vlast, pred državnim sudovima i šalterima, prekraja krštenicu? Vodi li to objektivnom i pravednom suđenju ili prevari? Primjenom sada važeće odredbe člana 24 i dovođenjem Crkve u situaciju da „pravno postoji” od dana registracije, odnosno da ona nema pravni kontinuitet sa prethodnim vremenom, dovodi se u nesigurnost i ona crkvena imovina nastala poslije 1918. Na taj način ta bi imovina predstavljala tzv. „ničije stvari“ i po tom osnovu mogla bi da pređe u državnu svojinu, naročito pred nekim neobjektivnim sudom – upozorio je Perović, dodajući da se registracija zahtijeva samo od Mitropolije i ostalih eparhija SPC u Crnoj Gori, dok će sve ostale postojeće crkve i vjerske zajednice (Nadbiskupija barska, Biskupija kotorska, Mešihat Islamske zajednica, Jevrejska zajednica, kao i dvadesetak drugih) biti upisane u evidenciju već postojećih vjerskih zajednica, a ne u registar.
Dodaje da Mitropolija i sve ostale eparhije traže samo ono što pripada i drugima – da budu upisane kao već postojeće u evidenciju, a ne u registar, kao da se iznova pravno rađaju. Perović ističe da su netačne tvrdnje premijera da je Crkva izbjegavala svoje obaveze prijavljivanja boravka jednog broja sveštenika, monaha i monahinja koji nisu državljani Crne Gore, kao i poreskih obaveza, navodeći da je istina da su upravo državni organi nezakonito uskraćivali boravak sveštenstvu i monaštvu, da je Crkva platila ogromne sume poreza svih ovih godina, kao i PIO i zdravstvenih doprinosa, te da postoje određeni dugovi za lične doprinose, što nije samo problem Crkve već mnogih, pa i državnih, ustanova u kojima radi veći broj ljudi.
– Iz svega navedenog, zaključujemo, da su jučerašnje premijerovo i današnje potpredsjednikovo nabrajanje „brojnih ustupaka” i „krajnjih linija kompromisa” samo jedan velemajstorski marketinški trik, na koji – bar mi u Crkvi – ne možemo da nasjednemo. Jer sve ovo pobrojano svjedoči o politici monologa kod vladajuće partije; o dijalogu koji se, na jedvite jade, vrši pod raznovrsnim pritiscima, a ne od srca i ne iskreno; i onda o – samim tim – neupotrebljivim i polovičnim rješenjima, na koja, najstarija institucija ovog društva ne može pristati, jer je postojala i u vrijeme znavenijih zakonodavaca od ovih današnjih, pa nije pristajala da poništi samu sebe – poručio je Perović.
A.O.

---

Marković: U SPC preovladali politički interesi
Premijer Duško Marković kazao je juče na premijersom satu da se odbijanjem Vladinog predloga o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti potvrdilo da su u SPC prevladali politički interesi. Odgovarajući na poslaničko pitanje Budimira Aleksića (DF), Marković je ocijenio da SPC u u Crnoj Gori ništa ne fali.
– Da ne gradi objekte – gradi, da nijesu velelepni – jesu, da li gradi na divlje – gradi, da li registruje sveštenike – ne registruje, da li plaća poreze – ne plaća, da li je neko otišao u stečaj ili uhapšen zbog toga – nije – rekao je Marković.
On je zamajerio predsjedniku Skupštine Ivanu Brajoviću što je iskoristio poziciju da tokom njegovog odgovora na poslaničko pitanje iznese politički stav svoje partije.
– Mislim da ste pogriješili i da u odnosu na poslaničko pitanje koje je meni postavio poslanik Aleksić nije bilo primjereno da na takav način saopštavate stav Vaše stranke. Na ovu temu ako postoji razlog za razjašnjenje, to može biti u parlamentu ili tokom koalicionog razgovora – rekao je Marković na Brajovićevu opasku da SD podržavaju dijalog koji se tiče Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali samo kad je u pitanju njegova implementacija, a ne promjene tog zakona.
– Pozivam poslanike da razmislite šta je naš mandat. Naš mandat je da čuvamo ime Crne Gore, da čuvamo državu i njenu ponosnu istoriju. Zato je parlament usvojio ovaj Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Nema pogađanja sa zakonima, oni se donose da se primjenjuju – poručio je Brajović.


Pažin: Ponudili smo dodatne garancije za korišćenje kulturnih dobara
Koordinator ekspertskog tima Vlade, ministar Zoran Pažin na jučerašnjoj konferenciji govorio je o strpljenju, kompetentnosti, razumijevanju i spremnosti izvršne vlasti da prihvati stavove protivne strane koji bi doveli do sporazuma i prevazilaženja razlika i podjela u društvenom biću Crne Gore. Ustvrdio je da su SPC ponudili dodatne garancije za korišćenje „kulturnih dobara Crne Gore sakralnog karaktera“, te da su ostali iznenađeni što je stav Crkve da se ne koristi pojam državna svojina u članu 62.
– Iako SPC ranije nije imala primjedbi niti na kompetentnost niti nadležnost Uprave za nekretnine kada se sama knjižila kao vlasnik nad sakralnim objektima, koji predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore, mi izražavamo stav da su mnogi od tih upisa bili suprotni pozivitivnim zakonskim propisima. Takođe smo ponudili dodatne garancije u čl. 64. za korišćenje ovih kulturnih dobara i u situaciji kada sud u redovnom sudskom postupku donese pravosnažnu odluku da je to državna svojina. Čak i kad se to desi, ponudili smo garancije za korišćenje tih kulturnih dobara. Nažalost, svi predlozi su odbijeni, kao što je ranije odbijen predlog da se zaključi temeljni sporazum sa SPC, što je tražila sama Crkva odmah po donošenju zakona – kazao je Pažin.
On je naveo da je jedini uslov za to bila registracija SPC, dodajući da Vlada nije zaključila nijedan takav sporazum sa neregistrovanom vjerskom zajednicom.
– Ostaje nada da će u nekom narednom periodu SPC preispitati svoje pravne i političke argumente i mjesto u demokratskom društvu, a Vlada ostaje otvorena i pouzdan partner svim vjerskim zajednicama kada je u pitanju unapređenje odnosa na bazi uzajamnog razumjevanja, uvažavanja i poštovanja – poručio je on.
Pažin je kazao da uprkos ponudi da mijenjaju te odredbe, i dalje smatraju da je rješenje da se pitanje imovine rješava u upravnom, a ne u sudskom postupku u skladu sa standardima. On je naveo da im nije jasna bojazan od registracije, dodavši da Vlada neće predlagati izmjene zakona o kojima nije postignuta saglasnost, jer je dijalog vođen upravo da bi se postigao kompromis.