-PIŠE: VOJISLAV VUJOTIĆ

RUPA ODZADI

Pucali istovremeno dva lovca na divlju svinju. Svinja je pala. Jedan lovac je pucao sa strane, a drugi odzadi pravca svinje u njenom bježanju. „Ja sam je ubio” viknu lovac koji je pucao pozadi. „Nije tačno, prigovori lovac koji je pucao sa strane.“ „E vidjećemo je li joj rupa sa strane ili odzadi”, odgovori ovaj. „Rupu odzadi neću ti osporavati” reče lovac koji je pucao sa strane.

KRIVOLOVAC

Upravnik lovišta titogradske lovačke organizacije Đoko Vukčević često je obilazio lovni teren, hvatao lovokradice, oduzimao im oružje a sve u saradnji sa organima milicije. Kazne za lovokrađu nijesu bile male. Radi Đoko i brani lovište kao svoju kuću. Ali, znalo se među lovcima pojaviti ponekad šala na njegov račun.

Jednom prilikom, lovište su obilazili predsjednik Lovačkog savjeta Crne Gore Vaso Đurović i tehnički sekretar Saveza Vido Gilić. Tom prilikom predsjednik primijeti u lovištu jednog magarca i u šali reče: „Eno jedan krivolovac u lovištu”. Pogleda Vido tamo i kada vidje magarca reče Vasu: „Ako ga uhvati Đoko uzeće mu pušku”.

PLAČ ZA KERUŠOM

Krepala kučka jednome čuvenom lovcu iz Kolašina. Plače njen gazda za njom i kroz suze priča koliko je divljači pred njom ulovio. Ukućani ga kore za to i tjeraju ga da batali žalbu za kučkom. Ovaj i dalje tuguje.

„Sto kulaš, što se brukaš? Plačeš za kučkom a da sam ti ja umrla suzu ne bi pustio”, siknu žena na njega. „E ne boga mi ni za tobom ni za ijednim čeljadetom, jer ona nikada nije lanula na mene a vi jeste svako makar po jedanput kao evo što i sada lajete”, odgovori ovaj.

UPAO MU U RIJEČ

Titogradska lovačka organizacija organizovala hajku na štetnu divljač. Hajkom je rukovodio upravnik lovišta Đoko Vukčević. Poslije hajke Đoko drži govor okupljenim lovcima-hajkačima i saopštava im rezultate hajke. Kako je skup hajkača bio na terenu lovišta, to prilikom Đokovog govora, oglasi se magarac rikom iz obližnje ograđe. Đoko zastade da bi završio magarac sa rikom kada mu je upao u riječ. Jedan od lovaca dobaci Đoku: „Vala da je meni upao u riječ, grdno bi prošao“. Đoko odgovori ovome kao iz puške: „Znam, da je tebi upao u riječ ti bi mu j..a majku”.

LOVCI U PREDAHU

Poslije napornog lova grupa lovaca se sastala u određeno vrijeme, odmaraju i komedijaju. Otvorili torbake i svaki izvadio svoju buteljku i pijuckaju. Jedan se dobro naćutušio. Drugi pored njega barata puškom. Makni to (pušku), opominje ga ovaj pijani.

– Ne boj se, jadan, prazna je, odgovori ovaj. Na to će drugi:

– Ne bojim se ja prazne puške, nego prazne glave, jadan.

LOVAČKI RAZGOVOR

Dva iskusna lovca iz Podgorice, inače veliki prijatelji i veliki rukovodioci prilikom jednog susreta razgovaraju o svojoj omiljenoj temi – lovu. Dođoše i do priče o njihovim lovačkim kerovima.

– Kako ti radi Baljoš, pita jedan kolegu?

– On nema mane što se tiče rada na terenu, no ne mogu da ga pratim jer ne zna da laje. Drugi mu odgovori: „Ne brini za to, dovedi ga kod moje žene i za dva dana će ti sigurno prolajati”.

PROFESOR U RIBOLOVU

Došao profesor iz jabane da predaje u jednoj školi u Zeti. Pokušao je da se uklopi u zetski način života pa u ribolovu kada je to preokupacija većine Zećana. Lovio on cio dan i vratio se kući prazne torbice. Riba mu nikako nije zagrizala mamac. Ostali ribolovci, inače seljaci, napunili torbice ribom i zadovoljni se vraćaju kući. Gleda jedna Zećanka profesora sa prazom torbicom a gleda i ostale ribolovce sa punim torbicama pa upita: „Koji je ono što nije ništa ulovio?” Druga joj odgovori: „Ada ono je profesor jana, ne znaš ko je a djecu ti uči”. Ova će na to: „A zaboga kakav je to profesor i kako će on učiti djecu kada ne zna ni ukljevu uloviti”.


Nastaviće se

---