- Piše: Vuk Vuković

Las Vegas bi trebalo tumačiti kao grad koji je podignut nakon apokalipse, kao plastični spomenik koji se uzdiže iz pepela civilizacije koju je dokrajčio vlastiti genij (slično sudbini Atlantide koja je, naposletku, posegnula za destruktivnim epilogom što je, u prvom redu i iznad svega estetski čin i kao takav po svemu vrijedan divljenja), izum kakav je načet i potom produbljen u vještačkom genetipu i zatim usavršen u AI kodu, laboratorijskom božanstvu putem kojeg smo ostvarili osvetu nad nebom i svim rajskim pokrajinama koje su izbjegle da se upuste u sazanje sebe... Spasavajući se od tog poroka i grijeha koji nas je a priori opustošio i skeletizovao, mumificirao i plastificirao – odjednom, pali smo u privid sebe samih, kao izvrnute sjenke nijesmo drugo ni zaslužili do Las Vegas, koji je svojevrsni kraj grada i presnimljena istorija u malom.
Pompeja je upoznala zavidnu sudbinu u vlastitom pepelu, nakon događaja koji je uspješno predvidio silazak dugog sumraka i pad najtamnijeg dekora na stvari, tako da, u jednom drugom smislu, isto je zadesilo i Trgovinski centar u Njujorku: katastrofa je trenutačna (poput šoka, ili dolaska svijesti, katastrofa je sama metafizika brzine koja se sudara sama sa sobom)... Onda nastupa rekonstrukcija prelomnog događaja, onaj ukras kojeg uljepšava tehnološka obrada, koja radi na sceni kataklizme koja oduzima dah. Svaki događaj, podjednako, budi u nama želju i potrebu za krajnjim; smrt kao takva jeste dosadna, uzbuđuje nastup smrti, potencijalno savršen u saobraćaju, u blaženoj farmakologiji, ili u trenutku kad slava pokaže svoju tamnu stranu...
Pompeja je danas – virtualni muzej, grobnica i jedna memorija koja se kalemi na objektiv!
Upravo zbog toga nas Las Vegas otvoreno ismijava: još niko ne razumije da je to jedan zagrobni grad! Mašinerija zabave i bluda, pornografije i igre na sreću, to je grad koji nam u svemu direktno saopštava našu ništavnost; izmješten u pustinju (poput bilborda koji je vidljiv samo u zabitima, ali nikad ne i u centru), Las Vegas je ništa drugo do parking, stajalište pored puta između dva svijeta.
Riječ je, dakle, o Americi koja je konačno dočekala stvarnost i njen paradoks. Međutim, nije li upravo u tome ključ poststvarnog? – „Možda je, za osvajanje jedne epohe – ne postmoderne, nego neomoderne – poput ove koju najavljujem, epohe u kojoj bi imaginarno imalo prevlast na funkcionalnim, potrebno čekati još dugo vremena...“ Đilo Dorfels. Da, Las Vegas je za sada uspješni egzekutor imaginarnog!
U eri haoscentričnog biznisa (kapital opstaje samo zahvaljujući tome što je deliričan, rasprsnut i neuhvatljiv, bez traga i odraza, to je mozaik razdrobljen u paramparčad, demon fiktivnog, jedan horizont prelamanja, poput ekrana koji jeste pustinja i monolog ugašenih zvijezda... Kapital je živi mrtvac kojeg uludo šminkamo i dotjerujemo, već zbog toga što jedino i samo zahvaljujući njegovom lešu mi ostajemo u vjeri da smo oslonjeni na njegovu filozofiju funkcionisanja... Ovu civilizaciju čitamo kao odnos saobraćaja i reklame, kao fantastično putovanje koje se utrkuje sa Zemljom, antigravitaciono i otkačeno od tla, to je putovanje oko putovanja kao takvog; više ne važi nikakav prirodni zakon, sve je fluidno i hiperaktivno, interaktivno i bijelo aktustično; bog je s onu stranu sebe samog, dok se mi neprestano samoizmišljamo na svim mjestima, kao duplikati praznine koja blica iz uskomešanog limba kakav jeste ovaj univerzum. Nema stajanja, nema presijedanja, nema udvajanja, događamo se kao putnici nakraj noći, tijela, seksa... Naposletku, iskustvo upisujemo na fotografiji, na prostoru koji apsorbuje realnost i prenosi je realnijom nego što ona jeste. Utoliko prije, fotografija je najbliža smrti, budući da ćemo tek nakon smrti upoznati realnost sebe samih.
Kao što je, zaista, nemoguća greška u snimku (jer snimak upravo služi da uhvati pa čak i predvidi najmanju mogućnost greške), tako nema nikakve arhitekture osim one koja nam na netamaterijalan način otkriva strukturu ruševina, ono što je osuđeno na propast i zahvaljujući čemu postoji, poput piramida koje dešifruju astrologiju čiji raspored uvijek već najavljuje kraj objavljen u našem izdanju.