U pravu je Ana Brnabić, prva među jednakim očajnim domaćicama Vučićeve kuhinje laži i izdaje- Kosovo je bilo Srbija, i tačka!
U pravu je, Srbija je- „Zadruga“, ništa više od toga!
U pravu je, Srbija je probdjela noć grozničavo iščekujući novog heroja kojeg će voljeti i prezirati jednako, prezirući ono u šta se posvećenički i sa toliko ljubavi premetnula…
Visoke Dečane nadvisio je nekakav Lepi Mića!
Gračanicu je zasjenila Luna!
Na tron pećke svetinje zasjela je Kija!
Gazimestan je „krošnjom“ natriklilo nekakvo drvo mudrosti.
Sve je zaista postalo mit, besmisao je dobio potpun smisao i Ana Brnabić s punim pravom može da usklikne ono što joj Vučić došaptava: „Kosovo je bilo Srbija, i tačka!“
Da me ne shvatite pogrešno, ne krivim nikoga od imenovanih heroja, sami smo pristali na Srbiju od Sarape do Marića, sami smo pristali na izdaju ukoliko kipti iz prenaglašenih dekoltea silikonskih „iskušenica“ ubijeđenih da je Devič ono što su izgubile po separeima, a Samodreža nova linija preparata za depilaciju…
Ne lažimo se više, niko nam ništa nametnuo nije što nijesmo željeli da ponesemo kao okove, uživajući u laži da nijesmo roblje već ograničeni u slobodi za naše dobro!
Noć finala ‚‘ Zadruge‘‘ je samo tmina- mrak smo izabrali sami!
Zbog toga nesrećnica i smije da izjavi kako je Kosovo bilo Srbija jer Srbija nema vremena i snage da zaludno troši na „tolicku“ izdaju pored one koja se prećutati ne smije- Sloba je izdao Kiju, Lunu, sebe, sve nas, zakletvu: „Danas ovdje- dogodine „Zadruga“ u Prizrenu!“
Mirno putuj, Vučiću, na još jedan farsični teferič s krvolokom Tačijem, svi aduti su u tvojim rukama: Zadruga srpskih opština je crvena linija nacionalnih interesa ispod koje Srbija neće ići!
Nađite samo kompromisno rješenje kada obojici odgovara da počne, narod je nestrpljiv, narodu je dosta obmane, izdaje i laži- preko fakta da je „Kosovo bilo Srbija“ ćutke i da pređemo, ali preko činjenice da je Srbija bila Srbija, a onda se sve završilo u kasnim noćnim satima- nikako!
Kosovo i Metohija je samo kolijevka i grob, prvo smo prerasli, a za drugo nam se ne žuri, ali pristati nećemo na pitanje svih pitanja koje ostaje bez odgovora: „Ko da mi otme iz moje duše- „Zadrugu“?!
Praštaj, Vidovdane – sad slavimo Lune, Kije, Miće, Slobodane…
Praštajte, ranjeni, praštajte pali- glasovima publike ste ispali…
Praštajte, Paštriče i Košare- Srbija je rijaliti za nacionalne klošare!