Rečenica „Nema kuće u Tuzima koja nije imala makar jednu kravu, niti domaćinstva koje nije obrađivalo makar jednu njivu, a sada...” je česta u poslednjih deceniju, pa i dvije, a nije nepoznata ni Milenku Nikčeviću iz Vranja. Kako navodi, ima tri krave i dvije junice, odustao je od prodaje mlijeka, skoncentrisao se na proizvodnju sira ali ne krije da zarade nema, jer šta god da učine ostaju na „pozitivnoj nuli”.
– Veliki je posao oko krava, a nekakva korist odnosno zarada od njih- nije. Odustajem, ako ne ove onda naredne godine jer imam 65 godina, djeca imaju svoje poslove, ne žele time da se bave i ja ih razumijem. Do sad su mi pomagali svi ali ne mogu to da očekujem dovijeka. Da je to isplativo kao nekad, ne bi mi godine smetale ovako im posvetite svo vrijeme a zbog čega- ni zbog čega. Nekad je to bilo potpuno drugačije. Dok je radila mljekara u Podgorici, moji roditelji su imali tri, četiri krave i mjesečno od njih na bankovnom računu od 600 do 1.500 sadašnjih eura. Danas je to misaona imenica, danas sam ja pored istog tog rada i još više krava na pozitivnoj nuli. Nema zarade, vrati se uloženo i to je to. Plus, eto što mi porodica, koja nije mala, broji osam članova imamo uvijek mlijeka i sira – priča Nikčević.
Glavni problem što ljudi odustaju od držanja krava, primjećuje Nikčević je što je niska otkupna cijena mlijeka i što se dozvoljava uvoz takozvanog dugotrajnog mlijeka.
– Moje mlijeko može maksimum dva dana da stoji, a ovo što uvezu što je kao istog kvaliteta, samo ne znam po kojim propisima ima rok trajanja i do godinu dana. Pa gdje je tu logika. Ko se imalo razumije u stočarstvo, poljoprivredu zna da to mora biti čista hemija. Dugo godina smo sarađivali sa privatnikom, otkupljivao je mlijeko od mene i bio je korektan ali je to teško. Svako malo nalaze neke bakterije u mlijeku, nečistoće ili nešto, pa se onda te krave liječe kako oni zapovijede po mjesec dana pa onda kao mlijeko bude dobro pa opet i jednom smo imali nesporazum neki i prekinuli smo saradnju. Znam kako hranim svoje krave i znam kakvo im je mlijeko, ne može neko za mlijeko od iste krave da mi kaže da je jedna kanta dobra druga da nije. Kad se krava oteli odnosno kad tele posle dva mjeseca odvojimo od nje, ona daje od 25 do 30 litara mlijeka i to traje maksimum šest mjeseci. Nije to mala količina mlijeka ali ako ga neko ne želi šta ja da radim sa tim mlijekom. Zato sam se preorjentisao na proizvodnju sira. Dajem ga po tri eura i bilo isplativo ne bilo ne dajem ga ni cent jeftinije ni cent skuplje pa dokle budem držao krave tako će biti. Ne podnosim nepravdu ali ne mogu ni da se borim protiv nje. Tako da živim i radim po svom, nikog ne diram niti mene ko ima za šta da dira. Evo primjera, sad u Tuzima ima oko stotinu stadiona nepokošenih, da pustim krave tu odmah bi negodovali a oni to ni ne pokose no puste tako da izgori. Takav smo mi narod – kaže Nikčević.
Ističe i da nepravde ima na svakom polju, od toga da je i sam posle 40 godina radnog staža „zaslužio” svega 154 eura penzije.S.R.