Presude urađene uz „povrede zakona”, od kojih su neke državu koštale i po nekoliko miliona eura, prošle su nekažnjeno, dok se među rijetkim kažnjenim sudijama našao onaj koji je mimo zakonskog roka donio presudu u parničnom postupku. Upravo taj sudija jedini je kažnjeni od Sudskog savjeta, na čijem čelu se nalazi Mladen Vukčević, tokom prošle godine, a izrečena mu je novčana sankcija. Prethodnih godina takvih slučajeva nije čak ni bilo, nego je, sudeći po disciplinskoj odgovornosti sudija i (ne)izrečenim sankcijama, stanje u pravosuđu bilo na zavidnom nivou. Prema podacima Sudskog savjeta koji su dostavljeni „Danu”, prošle godine disciplinskom tužiocu je podnijet jedan predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudije.
– Nakon sprovedenog postupka po podnijetom predlogu, Disciplinsko vijeće je donijelo odluku da je sudija odgovoran za učinjeni prekršaj i izrečena mu je disciplinska mjera umanjenje zarade u visini od 20 odsto zarade u trajanju do tri mjeseca. Razlog – prekoračenje zakonskog roka za izradu presude – navela je za „Dan” Radmila Đurišić, savjetnik za odnose s javnošću i međunarodnu saradnju Sudskog savjeta.
Godinu ranije, disciplinskom tužiocu podnijet je jedan predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudije.
– Nakon sprovedenog postupka po podnijetom predlogu, Disciplinsko vijeće je odbacilo navedeni predlog, te našlo da se isti ima smatrati Inicijativom za utvrđivanje povrede Etičkog kodeksa sudija, iz kog razloga je proslijeđen Komisiji za Etički kodeks sudija, na dalju nadležnost – pojasnila je Đurišićeva.
Komentarišući ovakve rezultate, advokat Veselin Radulović za „Dan” je kazao da zvanični podaci o kažnjavanju ne predstavljaju realno stanje po pitanju poštovanja zakona od strane sudija i odgovornosti za učinjene propuste.
– Javnost je više puta bila upoznata sa slučajevima grubih grešaka sudija koje su imale veoma ozbiljne posledice i za koje čak nije ni pokrenut postupak disciplinske odgovornosti ili razrješenja. Sjetimo se samo na koji način je izrečena oslobađajuća presuda Dušku Šariću i šta je Apelacioni sud utvrdio u odnosu na postupanje Višeg suda u Bijelom Polju – kazao je Radulović.
Napomenuo je i da je zabrinjavajuće što su svi pokrenuti postupci inicirani prijavama građana. To, prema ocjeni Radulovića, pokazuje da ne postoji adekvatan sistem kontrole rada.
Iz Sudskog savjeta su napomenuli da je tokom prethodne godine Sudski savjet, shodno članu 121 stav 3 Zakona o sudskom savjetu i sudijama, prihvatio zahtjev disciplinskog tužioca za privremeno udaljenje jednog sudije Osnovnog suda u Podgorici (Danila Jegdića), protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog produženog krivičnog djela falsifikovanja službene isprave, kao krivičnog djela koje bi ga činilo nedostojnim za vršenje sudijske funkcije.
– I taj jedini slučaj privremenog udaljenja sudije Jegdića iniciran je prijavom, a ispostavilo se da nije u pitanju pojedinačan slučaj i da je zbog težih propusta protiv istog sudije bila podnesena krivična prijava, ali je državni tužilac istu odbacio a da nije čak ni saslušao prijavljenog – pojasnio je Radulović.
Prema podacima Sudskog savjeta, tokom prošle godine podnijeto je 135 pritužbi, što je za 68 pritužbi manje u odnosu na 2016. godinu. Nakon razmatranja pritužbi na sjednicama Savjeta, u 120 predmeta zauzet je stav, dok je u preostalih 15 postupak još uvijek u toku.
U najvećem dijelu pritužbi iskazano je nezadovoljstvo stranaka načinom vođenja postupka, sadržinom procesnih rješenja donijetih tokom postupka, prvostepenim i drugostepenim odlukama koje su donijete na njihovu štetu, dok se jedan dio pritužbi odnosi na dugo trajanje postupka, odnosno neažurnost postupajućih sudija.
– Najčešći motiv obraćanja stranaka je nezadovoljstvo sudskom odlukom, o čemu Sudski savjet ne može suditi. Savjet zauzima stav o navedenim pritužbama, a ukoliko podnosilac pritužbe smatra da postoje elementi koruptivnog činjenja, stranka se upućuje da podnese dokaze nadležnom tužiocu – navode iz Sudskog savjeta.M.V.P.


Napreduju nakon utvrđenih grešaka

Advokat Radulović naglasio je i da su sporni slučajevi gdje sudija i napreduje neposredno nakon što se od strane Vrhovnog suda Crne Gore ili Evropskog suda za ljudska prava utvrdi da je svojom odlukom grubo kršio osnovna ljudska prava.
– Na taj način šalje se poruka da odgovornost sudija ne zavisi od kvaliteta rada, već od podobnosti i poslušnosti, i da se podobni i poslušni prvo biraju za sudije, a zatim i napreduju čak i kad se utvrdi da su grubo kršili zakone i ljudska prava. Stoga se nameće opravdan utisak da u sudstvu nije uspostavljen sistem odgovornosti zasnovan na činjenicama i objektivnim kriterijumima – kaže Radulović.