U nastavku suđenja optuženima za „državni udar” u Crnoj Gori, optužena Branka Milić kazala je juče pred sudom da je ta afera politički montirana kako bi Crna Gora ušla u NATO.
Ona je kazala da je sigurna da će sud donijeti osuđujuću presudu.
– Nesporna je činjenica da se u Crnoj Gori desio državni udar u noći između 15. i 16. oktobra prošle godine, ali ne od strane optuženih, već od strane lica koja se pominju u izvještaju o izborima 2016. godine – kazala je Milićeva.
On tvrdi da se našla na optuženičkoj klupi zbog svojih aktivnosti u Srbiji i da je još 2015. godine bila obaviještena da je protiv nje podnijeta krivična prijava, te da srpska Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) vrši pritisak da se protiv nje sprovede krivični postupak.
Ona je optužila BIA da ju je tipovala da bude statista u tom projektu službi zbog toga što je došla do papira koji inkriminišu vrh srpske vlasti.
Ona je istakla da su sve njene aktivnosti u Srbiji bile usmjerene ka borbi protiv organizovanog kriminala i da je član ekološkog pokreta, pokreta protiv bespravne gradnje i Svesrpskog četničkog pokreta.
Optužena se zapitala gdje su dokazi o njenim terorističkim namjerama i namjeri da se neko ubije u Crnoj Gori i izjasnila se da nije kriva za ono što joj se optužnicom stavlja ne teret.
Ona je kazala da će odgovarati na apsolutno sva pitanja.
–U junu prošle godine obaviještena sam od kolege iz Svesrpskog četničkog pokreta da nas je Ravnogorski pokret Kolašin pozvao u Crnu Goru. Taj poziv su prihvatili Milan Pavasović, Dragan Maksić, Srboljub Đorđević i još neki koji nisu okrivljeni.
Dogovor je bio da nas neko sačeka u Zubinom Potoku, ali se to nije desilo. Sve se to dešavalo u junu. Pavasović je potom na sastanku u septembru opet pitao da li će neko ići u Crnu Goru, a ja sam kazala da ćemo u Crnu Goru ići Dragan Kekić, Dejan Brdar i ja. Dogovoreno da je idemo nas troje, a je sam htjela da se vratim u Srbiju 17. oktobra, kada mi je rođendan. Brdar je kasnije kazao da mu je nešto iskrslo i da ne može da ide, a Kekić je odustao zbog bolesti – ispričala je Milićeva juče u sudnici Višeg suda u Podgorici.
Kako je dodala, potom je od Pavasovića dobila broj telefona Aleksandra Aleksića i „vojvode Paje” da bi ih pozvala jer su i oni planirali da idu u Crnu Goru.
– U vozu su se neka tri momka javila Draganu Maksiću i shvatila sam da i oni idu u Podgoricu. Izašli smo na Željezničkoj stanici u Podgorici, gdje nas niko nije sačekao. Čekali smo neko vrijeme, a onda sam poslala poruku da smo stigli, ali nijesam dobila odgovor. Sa mog telefona smo se čuli sa Pavasovićem, koji nam je rekao da se snađemo.Mi smo se vrtjeli po stanici do negdje oko tri sata. Naravno da nam ništa nije bilo jasno. Bili smo umorni i ljuti, kratki sa parama, a uz to nam je bilo jasno da smo izigrani. Pošla sam na šalter da se raspitam kada imam voz za povratak. Rečeno mi je da mogu da iskoristim neki sezonski popust za povratak, ali da to važi za voz koji saobraća u jutarnjim časovima – kazala je Milićeva.
Poslije toga su odlučili da malo prošetaju Podgoricom. Raspitali su se kod taksista na stanici gdje mogu naći jeftino prenoćište, nakon čega su njih četvoro pošli u neki restoran, a potom u hostel, gdje su iznajmili četvorokrevetnu sobu. Potom su pošli da šetaju, a u hostel su se vratili oko 9 časova.
–Samo što sam sklopila oči, neko je počeo da lupa po vratima. Upala je policija, oduzela nam telefone i odvedela nas bez ikakvog objašnjenja. U policiji sam čula da sam uhapšena na osnovu člana 401-A, što mi ništa nije značilo. U zgradi policije sam vidjela trojicu momaka koje sam ranije vidjela u vozu, kao i Mirka Velimirovića – ispričala je Milićeva.
I Kristina Hristić je juče negirala krivicu za djelo koje joj se stavlja na teret i istakla da od svih optuženih jedino poznaje Bratislava Dikića, sa kojim je došla u Crnu Goru.
Sud je odbio njen predlog da joj se ukine mjera boravka u Crnoj Gori za vrijeme suđenja kako bi mogla da se vrati normalnom životu, uz obećanje da će se odazvati pozivima suda.
Hristićeva je tokom iznošenja odbrane kazala da ne zna gdje se nalaze zgrade Vlade i Skupštine Crne Gore.
Ona je odrično odgovorila na pitanje da li poznaje Andriju Mandiću, navodeći da nikad nije čula za Šišmakova i Popova.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić upitao je Hristićevu da li ima podatke da je Dikić negdje morao poći sam, bez nje dok su u Crnoj Gori, na šta je ona odgovorila da se njih dvoje za to vrijeme nijesu razdvajali.
VJ.DAMJANOVIĆ
Pritvor određen,Jovanović u bjekstvu
Okrivljenog Miloša Jovanovića i dalje nema u sudnici, pa je stoga sudija Višeg suda Suzana Mugoša odredila mjeru pritvora za njega.
On se kao strani državljanin ne može privesti na suđenje.
Sud radi po diktatu tužilaštva
Optuženi Milan Knežević zatražio je da sudija danas ili sjutra saopšti presudu, s obzirom na to da „sud donosi sve odluke onako kako tužilaštvo kaže i da suđenje vijeka prelazi u sprdnju vijeka”.
Optuženi Andrija Mandić je ocijenio da je očigledno da neka „nevidljiva ruka” upravlja ovim procesom.
– Vi ste donijeli odluku da nama ne treba da budu vraćena dokumenta, da osobe iz pritvora ne treba da budu puštene, a onda dozvoljavate da Jovanovićev postupak bude odvojen – kazao je Mandić
Odbijeni zahtjevi odbrane
Sud je odbio predlog advokata odbrane da Bratislav Dikić bude privremeno pušten na slobodu i da se i za njega odvoji postupak.
Odbijen je i predlog odbrane da se utvrdi ko je plaćao smještaj Milošu Jovanoviću.