BAR – U zaleđu plaže Veliki pijesak sagrađeni su turistički kompleksi visoke kategorije: ,,Ruža vjetrova”, zatim hotel ,,Kalamper”, kao i manji turističko-ugostiteljski objekti koji zadovoljavaju savremene trendove. Žiteljima Dobre vode koji se bave turizmom praksa je dokazala da ova privredna grana traži stalno usavršavanje.
To potvrđuje i Dino Radović, vlasnik apartmana „Deus”, koji je početne korake u turizmu napravio 1998. godine.
– Kad sam napustio državni posao i počeo se baviti privatnim biznisom, shvatio sam da se u barskoj opštini samo od turizma može živjeti. Zatim sam turizam povezao s tradicijom mojih predaka – maslinarstvom. Nadogradnja te dvije djelatnosti danas je moju porodicu pozicionirala ovdje gdje jesmo. Uvala Veliki pijesak je poslednjih godina promijenila izgled, izgrađeni su objekti visoke kategorije. ,,Ruža vjetrova” je napravila veliki pomak u ovom turističkom mjestu. Nakon privatizacije nekadašnjeg PTT odmarališta, domaći investitori su uredili kompleks, markentiški posao odradili odlično. Smatram da je to prava privatizacija. Zatim je „Kalamper” sagradio objekat visoke kategorije, podigli su nivo turističke ponude koju pokušavaju da prate ostali objekti u ovoj uvali. Tržište se proširilo tako da u Dobroj Vodi sada imamo goste iz svih dijelova Evrope, pa i šire. Tu su Poljaci, Česi, Slovaci, Njemci, Austrijanci, Skandinavci, mada su i dalje najbrojniji gosti iz regiona. Međutim, infrastrukturno nismo napredovali. Recimo, Skandinavci nisu oduševljeni Dobrom Vodom, jer su navikli na besprekornu infrastrukturnu opremljenost turističkog mjesta, tako da njihove ocjene nisu na zadovoljavajućem nivou. Turisti iz Skandinavije hoće manju gužvu, veću sređenost, čistije ulice. Njima je neshvatljivo da se u mjestu koje ima oko 8.000 objekata snabdijevamo vodom iz cisterni, da niko nema kanalizaciju – objašnjava Radović. Ističe da je formula za uspješan rad u turizmu – gostu ponuditi manje, a dati više.
Za dobrodošlicu, Radovići turiste počaste domaćim, sezonskim voćem, a kada ih ispraćaju, za srećan put, gosti dobiju originalni suvenir – na primjer sapun od maslinog ulja koji dopadljivo upakuje Dinova supruga Jasmina.
– Gosta je tri puta teže zadržati, nego ga dovesti. Crna Gora je malo tržište. Milioni ljudi koji žive u Evropi mnogo putuju. Najlakše je uložiti 100 eura u fotošop, napraviti dobre fotografije, prevariti gosta i nikada ga više ne vidjeti. Takođe, nije samo suština u dobrom smještaju, koji jeste bitan, ali gostu treba preporučiti i gdje može da uživa u nacionalnim gastronomskim specijalitetima, u zavisnosti od toga kakve plaže voli predložiti gdje da se kupa, omogućiti mu sadržajan izletnički program kroz Crnu Gori i okruženje, organizovati živu svirku u prijatnom mediteranskom stilu. Današnji gost hoće raznovrsne vanpansionske sadržaje. Kad saznamo šta gost hoće, mi se trudimo da mu omogućimo što bolju ponudu. Imamo mnogo turista koji su kod nas dolazili kao djeca, a i sad su naši gosti sa svojim porodicama. Dok nam se gosti vraćaju, znači da dobro radimo posao – kaže Radović.
D.S.
Dobri kadrovi uvijek dobrodošli
U restoranu „Deus“ menadžer je dugogodišnji ugostitelj koji je ispekao zanat u Švajcarskoj, jedan od začetnika projekta ,,Vinske ceste” Rajo Raičević, porijeklom iz crmničkog sela Bukovik.
– Privilegija je raditi u restoranu na pjeni od mora. Veliki je obim posla. Ponudu smo prilagodili gostu kvalitetom, cijenom i uslugom. Popunjenost kapaciteta je dokaz da smo napravili pravu mjeru. Crnoj Gori uvijek fali radne snage u turizmu. Država mala po ljudskim resursima, a velika po turističkim potencijalima. Nama će uvijek faliti radne snage. Dobri i kvalitetni kadrovi su uvijek dobrodošli – kaže Raičević.