- PIŠE: Vuk Vuković
To je lice čiji djelovi maksimalno insistiraju na realističnosti, slaganju, uklapanju mozaika u nepogrešivu tačnost.
Oči iskošene niz mjesečinu, silikonske trepavice, prćasti nos knjeginje, kosa iskvarcana i podignuta na nekoliko balkona, jagodice u punom žaru, usne šumski bujne i rosne, brada čulo postiđena, visoko čelo dostojanstveno raspoređeno, uši voštano zategnute... To je, dakle, Caitlyn Jenner (!), najnovije izdanje televizijskog eksperimenta, nekadašnji Bruce Jenner, američki atletičar sa zlatnom, Olimpijskom medaljom, danas jedan rijaliti pobačaj koji je Kardašijan porodicu uskratio za oca.
Pa ipak, gdje je nestala američka sapunica o nebeskoj porodici, gdje se izgubi bajka Božićnog jutra, nevinost poklona i naklonost životinja? Odjednom, Caitlyn probija granice, uvodeći rijaliti u fazu totalnog bizarijuma, u kome se tipuje na realizam roda, na sportski patriotizam koji strada u overdozu mahnitog džet-seta. Nakon ovoga, stvari su do kraja podlegle kontroli kamere i žrtvovanju slavi.
Da, radi se o porodici čistog marketinga, o bićima šou-programa, o sestrama starletama i majci, velikom menadžeru. Ne samo tijelo, i porodica je postala javna! Međutim, ovo je čest primjer na koji nailazimo tokom političkih kampanja: djeca državnika blagosiljaju demokratiju u dolasku!
Od zakletve do primjenjivanja profesionalne strategije, koja se odnosi na tiransku ekonomiju i fantastični rat. Kako je porodica pretvorena u savršenu podlogu za simulaciju zakona i medijske topline, program je uletio u sve egzistencijalne pukotine, čineći od ljubavi feštizaciju, i od seksa drugorazredni događaj.
Kraj istorije dolazi u znaku nemoćnog insistiranja na oslobođenje svake potisnutosti, koja se potajno hranila mračnom idejom hirurgije i stidom što se ima pol. Atleta u penziji je sanjario o ženi u sebi, i sve što je bilo potrebno, bila su svjetla kamere kako bi sebi to priznao.
Caitlyn je danas fantazam smješten izvan seksualnog, to je, ništa manje – udovica, pokojni muškarac, otac koji se odrekao simboličkog autoriteta! Priznaćemo, ne priklanjajući se prizvuku ironije, ovo nije nimalo jednostavan potez, odlučiti se i postati dva u jednom!
Rijaliti, uvijek već, okuplja granične slučajeve, krajnje izgubljene pojave, travelose i druge estetske proteze. Obično je riječ o bićima koja se osjećaju neslobodno usled uslovljavanja koje predstavlja pol; tu su i primjeri koji dolaze iz tragičnih (u našem slučaju, radničkih) porodica, djeca sa dubokim, duševnim ožiljcima, pothranjena tamnom prošlošću. Vraćajući se na genealogiju pola, pitamo se: da li krajnje oslobođenje pretpostavlja bacanje u prazninu? Ova televizijska ličnost jeste televizija za sebe, biće izgubljenog pola, jednakost koju Amerika priželjkuje ostatku svijeta. – „Amerika je najgrandiozniji eksperiment koji je svijet ikada vidio, ali bojim se da neće biti uspješan. Amerika je greška, ogromna greška.“ Frojd.
Nakon Caitlyn, seks je, zaista, smiješan. Pornografija gubi na ostvarenoj perverznosti u svim zamislivim oblicima. U stvari, šta ako je ovaj model kraj diobe polova, utapanje distinkcije, križanje koje napastvuje neizvjesnost pola? Muško/žensko nisu više kreacije opozicije, možemo biti i jedno kao i drugo, pa i treće koje se dobija miješanjem ova dva.
U poslovnom svijetu, porodica je privezak, povod za nedeljni ručak ili osmijeh na fotografiji. Osjećamo kako je zajednica ono retro, u komunikaciji lansiranoj uzduž i popreko svijeta, u mobiling eri, drugi je opterećenje za umreženo prisustvo. Od multi-milijardera učimo kako se porodica vještački vaspitava (kosmopolitski i bez predrasuda?!), ne bi li se, vaskrslo nasleđe i loza označila kao volja za moć.
Iz feudalnog doba, kad je Balkan u pitanju, uskočili smo u nezavisnost bez principa, osvješćujući ulogu pojedinca (kič i/ili proletarijat), mogućnost njegovog kapaciteta, što je tako pogodno za tehniku politike. Tako je, upravo, danas, porodica dužna aminovati televiziju i svu njenu nakaradnost, šarenilo buke i mladost u bunilu; svi se pozivaju na svetost porodice, na njen moral, na taj krajnji cilj kojem težimo. Ipak, neće biti da je tako, ako uzmemo u obzir da je porodica konzument kao i učesnik potonjeg rijalitija koji nam sprema post-savremeno doba. U ime slike, ovaj krug treba saviti, nagnati da prihvati oboljelu razliku, prava koja nemaju nikakvu suštinu, stilove između pornografskog i prirodnog. U haosu fascinacija, mesa, patrijarhata, porodica je nulti stepen modernosti, traženje dozvola za ono nemoguće.
Kad pogledamo u budućnost, kakva je sudbina pola? Da li će, na kraju, igrati ikakvu ulogu? Ispod smokvinog lista, biće to prizor ozračene bjeline, nalijepljen biću bez istorije. Američki atleta u penziji, na svega je korak od ovog ideala medicine i raja, bivajući svjetski šampion, i model u providnom trikou. Iscrpsti sve varijante pola, znači vratiti se u nedefinisanost kakva vlada fetusom.