Zaduženje za autoput od 944 milijarde dolara svakako nije malo, ali je sjever kao regija sa najviše potencijala, zbog nepovezanosti sa druge dvije regije i zemljama u okruženju, ostao izolovan, kazao je u razgovoru za „Dan” šef poslaničkog kluba Bošnjačke stranke Almer Kalač.
– Bilo je zainteresovanih za ulaganja u sjever, ali kada potencijalni investitori čuju da im je do lokacije koja je predmet njihovog interesovanja potrebno četiri do pet sati putovanja od aerodroma ili luke Bar, odmah odustaju. Sa druge strane, ono što proizvođači sa sjevera nude (hrana, drvni asortimenti, namještaj...) postaje značajno skuplje upravo zbog transporta. Imali smo situaciju, i to ne jednom, da u zimskom periodu zbog sniježnih nanosa sjever bude potpuno odsječen. Razlog je što imamo samo jednu saobraćajnicu kao vezu između ovih regija. U kakvom je ona stanju nije potrebno govoriti, to je vidljivo na svakom metru puta – rekao je Kalač.
U cijeloj priči, kako je naveo, najznačajnije je sačuvati ljudske živote na način što će se obezbijediti kvalitetna infrastruktura.
– Put kroz Platije je vjerovatno rađen jer je preovladala politika, a ne struka. Nijesu se rukovodili time da se put pravi tamo gdje je najprirodnije, kuda se vjekovima putovalo i gdje su najmanji troškovi, već da neki zaseok ne bude zaobiđen. Upravo zbog takve odluke danas svi plaćamo cijenu i prinuđeni smo raditi novu saobraćajnicu – poručio je Kalač.
Prema njegovim riječima, na sjeveru postoje ulaganja, prvenstveno u infrastrukturu, u stvaranje osnovnih uslova za opstanak na nekom prostoru, a to su put, voda i struja.
– Evidentno je da razvoj sjevera nije ni približno na nivou na kojem bi mogao i trebao da bude. Ulaganja su često puta u jedne te iste firme sa akcentom na to da one zapošljavaju veliki broj radnika. Postavlja se pitanje šta je to „veliki broj radnika”. Radi primjera navešću zbivanja u oblasti koncesija za šume: oni najveći, koji zapošljavaju 20 do 25 radnika su dobili koncesije. Nasuprot njima, mala preduzeća su ostala bez koncesija, a broj zaposlenih zbirno iznosi 100 do 150 ili više radnika. Ovakva zbivanja nijesu samo u oblasti koncesija – saopštio je Kalač.
Sa druge strane, kako je kazao, i pored poziva Vlade, mnoge firme ili pojedinci ne ispunjavaju uslove za dobijanje povoljnih kredita.
– Interesovanje za samozapošljavanjem je minimalno. Mladi ljudi su u neuporedivo većem broju zainteresovani za rad u državnoj administraciji nego u privredi, bez obzira o kojoj je oblasti riječ. Na taj način sami sebi ograničavaju i visinu zarade. U dobroj mjeri tome je doprinijelo i bahato ponašanje zaposlenih u administraciji koji su sebe postavili iznad zakona – poručio je Kalač.D.M.
Nema opasnosti od bankrota
Javni dug, ukoliko posmatramo kriterijume Mastrihta, jeste veliki ali mislim da nije zabrinjavajući, kazao je Kalač.
– Dug je naročito izražen ove godine upravo zbog izgradnje prve dionice autoputa. Ukoliko bi se tu stalo, da se autoput ne nastavi a da se ide sa daljim zaduženjima, to bi već napravilo problem. Za sada ne vidim opasnost od bankrota države – rekao je Kalač.
Radnici su trebali da pokrenu Gornji Ibar
U vezi sa Gornjim Ibrom, Kalač je kazao da Vlada smatra da je dala maksimum u oživljavanju fabrike, dok građani smatraju da je urađeno malo.
– Pretpostavljam da je istina negdje u sredini. Urađeno je dosta toga, stvoreni su uslovi za prodaju, a samo pokretanje nije obaveza Vlade. Upravo zbog loše saobraćajne povezanosti, ali i devastacije fabrike nema mnogo zainteresovanih investitora. Možda su i sami nekadašnji radnici ove fabrike trebali razmišljati u pravcu da oni sami, udruživanjem, pokrenu neki pogon. U tom slučaju pretpostavljam da bi i Vlada pomogla, dala neka sredstva za makar i minimalan početak proizvodnje – naveo je Kalač.