Pjesnikinja i romansijerka iz Mostara, više puta nagrađivana i proglašavana književnicom godine, Anita Martinec,predstavila je kotorskoj publici u galeriji KC „Nikola Đurković” svoje književno djelo od oko 40 naslova, među kojima posebno romane „Od Franje do Franje”, „Posljednji” i „Medaljon”. Jedan od romana je posvetila Ivi, Ani i Evi, svojoj djeci, misleći na svu našu djecu, jer, kako je kazala, priče, porodične sage o kojima je pisala, njoj je imao ko da ispriča, ali ovoj djeci neće imati ko. To su generacije koje već nestaju i osnovni cilj autorke je da to zapiše.
– Pišem sa ciljem da se progovori o istini, jer teme kojima se bavim u ovim romanima ne mogu se baš naći u udžbenicima... Radim komparaciju ratova i događaja koji se ponavljaju. U romanu „Posljednji” opisujem kako otac koji je bio u Prvom svjetskom ratu ispraća sina koji je mobilisan i odlazi u Drugi svjetski rat, a krug se zatvara na kraju romana kada otac koji je prošao i Blajburg i Krsni put i to sve proživio, ispraća sina u domovinski rat sa istom porukom. Kroz sva tri romana prikazujem scene koje se ponavljaju u istoriji i moj zaključak je zbog čega se ponavljaju neke ružne scene, zašto se taj sukob prvo ukazuje baš na određenim prostorima – to su uvijek neraščišćeni odnosi prošlosti, kazala je Martinec. Ona je pročitala odlomak iz romana „Od Franja do Franja”, koji govori o poslijeratnim dešavanjima 1946. godine, kada su partizani većinu stanovnika jednog sela sa Širokog brijega dovezli na granicu sa Crnom Gorom, u selo Dulići, koje je bilo potpuno spaljeno. Kroz roman opisuje i događaje kada je za vrijeme Prvog svjetskog rata na desetine hiljada djece raznih narodnosti iz Hercegovine spaseno gladi odlaskom u Slavoniju. U posveti je navela: „Svima onima koji istinu ljube, žrtve ne zaboravljaju, oprost i pomirbu žude, djeluju u ime Boga i pravde i sve zbog čiste ljubavi rade”.
Kao diplomirana pravnica, prije no što je počela da piše, ona je pet godina provela ozbiljno istražujući brojne arhive, ne samo u okvirima svoje države, nego i šire, tražeći po emigraciji, preživjele svjedoke, njihove porodice, crkvene spise, pa čak i stare pjesme, deseterce, pjesme uz gusle, koje su opjevavale neke događaje, da bi se taj mozaik sklopio i da bi bila potpuno sigurna da je ono o čemu piše zaista tako bilo. Na kraju romana nalaze se i stvarne biografije njenih likova, sa kojima je prethodno snimala intervjue.
Književno veče savršeno se uklopilo u otvaranje izložbe slika akademske umjetnice Anele Korać, a sve to u okviru predstavljanja djelatnosti Ogranka Matice Hrvatske iz Čitluka, o čemu je govorio predsjednik Andrija Stojić. Goste je dobrodošlicom pozdravila Marija Mihaliček, predsjednica OMH u Boki kotorskoj, a pjesmom– dječja klapa „Kotorski grdelini” pod upravom Nade Baldić.
M.D.Popović
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
