Predmet prebijanja bivšeg bokserskog reprezentativca Aleksandra Pejanovića ni poslije deset godina nije završen, a, prema saznanjima „Dana”, zbog nedostatka dokaza privremeno je i arhiviran. Kao glavni razlog nepostupanja u ovom slučaju tužilaštvo je u nekoliko navrata saopštavalo da im nije dostavljena dokumentacija iz Uprave policije. Tako sve ovo vrijeme policija odbija da tužilaštvu dostavi imena službenika koji su u noći prebijanja Aleksandra Pejanovića ulazili u betonjerku i brutalno pretukli poznatog sportistu.
Za tužilaštvo nije bilo dovoljno ni svjedočenje pojedinih policajaca koji su javno saopštili da je prebijanje naređeno „odozgo” misleći na tadašnji vrh Uprave policije.
Aleksandar Pejanović je pritvoren nakon učešća na protestnom mitingu protiv vladinog priznanja nezavisnosti Kosova 2008. godine.
Od tada do danas nijesu utvrđena imena maskiranih policajaca koji su uplai u betonjerku i beomučno ga tukli.
Bivši policajac Goran Stanković svjedočio je da se prebijanje dogodilo i da je naređenje stiglo sa vrha. Nakon toga je napustio službu zbog pritiska i prijetnji koje je dobijao.
Tri pripadnika MUP-a su u prvom postupku osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, dok su njihove kolege Dobrivoje Đuričić i Bojan Radunović, pravosnažno oslobođeni optužbi. U drugom postupku oslobođene su i policijske starješine podgoričkog Centra bezbjednosti Ratko Rondović i Dušan Raičević. Oni su bili optuženi za nesavjestan rad u službi, odnosno da su nepreduzimanjem ovlašćenja iz svoje nadležnosti stvorili uslove i otklonili prepreke da zasad nepoznati pripadnici interventne jedinice u betonjerci CB Podgorica prebiju Pejanovića.
U dosadašnjim sudskim postupcima zbog prebijanja Pejanovića osuđena su samo trojica policajaca. Službenici podgoričkog Centra bezbjednosti Ivica Paunović, Milan Kljajević i Milanko Leković sprovedeni su tokom 2015. godine u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija na odsluženje zatvorskih kazni na koje su osuđeni. Oni su proglašeni krivim za krivično djelo mučenje putem pomaganja, a sudija Osnovnog suda u Podgorici Larisa Mijušković Stamatović osudila ih je na po tri mjeseca zatvora. Prilikom izricanja presude, policajci su oslobođeni optužbi za nanošenje teških tjelesnih povreda Pejanoviću.
Izričući presudu, sudija je obrazložila da je sud utvrdio da su Paunović, Kljajević i Leković krivi po optužnici za mučenje putem pomaganja na osnovu iskaza pokojnog Pejanovića i na osnovu izjave bivšeg policajca Gorana Stankovića.
Policajci su tom prilikom oslobođeni optužbi za nanošenje teških tjelesnih povreda jer nije moglo biti utvrđeno vrijeme nanošenja povreda.
Osuđujuću presudu koju je izrekla sudija Mijušković Stamatović potvrdio je Viši sud, nakon što su direktorka Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević, direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević i predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa Stevo Muk apelovali na drugostepeni organ da ne dozvoli da djelo zastari i da tortura nad Pejanovićem ostane nekažnjena.
Policajci su oglašeni krivim jer su otvorili vrata specijalcima koji su došli da pretuku Pejanovića, a nijesu prijavili šta se dogodilo. Sva trojica osuđenih policajaca, kao i dvojica koji su u međuvremenu oslobođeni, tvrdili su da se u spornom periodu nije desilo ništa sumnjivo i da Pejanović tada nije povrijeđen.
Prilikom apelovanja na Viši sud da odluči o žalbama na presudu trojici policajaca, iz nevladinih organizacija su podsjetili da su sudski vještaci kod Pejanovića utvrdili 19 teških i lakih tjelesnih povreda.
Pejanović je ubijen u maju 2011. godine, a za to ubistvo je na 13 godina zatvora pravosnažno osuđen policajac Zoran Bulatović.M.V.P.
Formalna saslušanja
Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković je novu istragu naložio nakon što mu je iz NVO Akcija za ljudska prava upućeno pismo u kojem je informisan o 12 slučajeva koji nijesu ni istraženi niti procesuirani zbog neprofesionalnog postupanja nadležnih državnih tužilaca. Tim povodom više pripadnika Interventne jedinice policije saslušano je u okviru nove istrage o prebijanju sada pokojnog Aleksandra Saše Pejanovića. Međutim sve to je ostalo mrtvo slovo na papiru.