Sada više i nije važno, ili skoro nije važno, kako će selekcija Hrvatske odigrati u finalu fudbalskog prvenstva svijeta prekosjutra u Moskvi. Hrvati su, naime postigli istorijski rezultat. Ušli su u finale najprestižnijeg reprezentativnog turnira na planeti. A tamo! šta bude. A biće, opet velika borba za iskorak na pijedestal.
O igri selekcije Hrvatske u dosadašnjem dijelu šampionata mnogo je rečeno, ali da napomenemo da, osim majstora „rasutih po celom (klupskom fudbalskom) svetu“ impresivna je njihova borbenost i izdržljivost. Otkuda toliko života u fudbalskim umjetnicima, pa i onima koji manje znaju loptom da barataju? Otkuda toliko snage u krhkim tijelima (čitaj Modrića, Vrsaljka...) „malih mađioničara”? ... Otkuda, otkuda... I ko zna koliko pitanja otkuda?
Nudimo odgovor, sa kojim će se mnogi složiti, ali tek kada ih napomenemo.
Uz neosporni talenat hrvatskih (kao i ostalih balkanskih) dječaka najveći krivac je jedan čovjek. „Čovjek fudbal-čovjek kriminalac”. Ovo drugo su istraživali, sudili i osuđivali pravosudni organi Hrvatske. Ustanovili da je kršio zakon, da je krao novac, da je nezakonito privatizovao hrvatski klupski fudbal, da je namještao utakmice, da je „ratovao“ sa medijima, da se tukao po kancelarijama, da je terorisao fudbalske sudije.... da je. Da je... Ovo je drugo, mračno lice Zdravka Mamića, čovjeka kojemu Hrvatska treba da se duboko nakloni i zahvali za nevjerovatan sportski uspjeh, ali i uspješno markentiško predstavljanje širom planete. Zdravko Mamić, onaj drugi fudbalski i markentiški mađioničar treba da dobije, kao što je i dobijao dok je suđen, zasluženo mjesto u analima, ne samo hrvatskog, već svjetskog fudbalskog sporta, a ljudi stručnjaci i naučnici da njegova (ne)djela izučavaju na katedrama, kao i fenomen male nacije svjetske senzacije.
Da Zdravko Mamić, uprkos zakonolomstvu i kaznama, nije vjerovao u svoje znanje, ili da nije osjećao da korača pravim fudbalskim putem danas ne bi ova hrvatska reprezentacija „tresla“ planetu. Ne bi Hrvatska prekosjutra igrala za zlatni trofej! Da Zdravko Mamić nije oteo Dinamo i njim upravljao petnaestak godina ne bi bilo ovakvih Luke Modrića, Maria Mandžukića, Dejana Lovrena, Marsela Brozovića, Šima Vrsaljka... Da nije Zdravko Mamić „pravio“ jaki Dinamo ne bi izazvao reakciju na moru. Ne bi Hajduk dao Danijela Subašića ni Ivana Perišića... Jednostavno, sportski mag i zakonski prestupnik Zdravko Mamić jedan je od sinonima hrvatskog fudbalskog transa koji trese (poslije Urugvaja) populaciono najmanju državu koja je igrala finale fudbalskog prvenstva svijeta. Taj čovjek zaslužuje pažnju ne samo hrvatske već i šire društvene zajednice. Njegovo umjeće „pravljenja“ novca, nos osjećanja fudbala, drskost suprostavljanja zakonu... za posebnu su lupu. Lupu pod koju kao fudbalski kriminalci treba da stanu bezmalo svi čelnici klubova i saveza sa južnoslovenskog govornog područja ( dalje nismo pratili), ljudi koji za malo šta imaju petlju i još manje znanja. Zdravko Mamić ima sve a mnogo toga je stavio svojoj državi na raspolaganje. Udario je temelje, izveo fudbalsku revoluciju, izšokolovao generale a za njima će nakon ovakvih uspjeha krenuti silna vojska novih Modrića, Madžukića, Perišića... A šta su, osim u trpanju novca u svoje džepove, uradili mnogi drugi fudbalski radnici sa ovih prostora? Šta i koliko su dali svojim klubovima i savezima?
Hrvatski fudbalski fenomen – cunami proizveo je fudbalski mađioničar i kriminalac Zdravko Mamić! Ima li još Mamića na ovim prostorima? U klubovima i(li) savezima? Ima, ali samo „mamića kriminalaca“!
Veselin Drljević
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
