U okviru internacionalnog festivala plesa Energy dance u prostorijama Olivia Fondacije Internacional na Toploj publika u Herceg Novom, prije dvije večeri imala je priliku da vidi izložbu potreta vojvođanskog slikara Mihala Đurovke.
Đurovka je na oko 50 platana prikazao brojne ličnosti sa kojima je radio i koje su ga zainteresovale. Olivera Pustinjak je uz pomoć galerije SND u Kisaču i priredila ovu, 27. samostalnu izložbu Mihala Đurovke, inače njegovog prvog predstavljanja u Crnoj Gori. Đurovka je nakon sticanja diplome na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Halila Tikveše i Jovana Rakidžića učestvovao i na 86 kolektivnih izložbi u zemlju i inostranstvu.
Otvarajući izložbu Olivera Pustinjak pročitala je tekst iz kataloga koji je za ovu priliku napisala Rajna Krulj, akademska slikarka iz Novog Sada čiji se lik takođe našao na odabranim portretima izložbe u Herceg Novom.
– Iskreno Mihalove portrete doživljavam kao vrstu zanimljivog susreta, kao nekakvo romaneskno poglavlje u kome se susreću naši oživljeni likovi sa papira iz različitog perioda naših studentskih života. Taj period je obilovao našom opijenošću crtežom, našim vrijednim i kontinuiranim radom, našom velikom ljubavi prema umjetnosti uopšte. Mi smo bića vremena ali i bića vječnosti... Čovjek u ovom životu ostavlja različite tragove, vidljive i nevidljive. Umjetnost je jedan vid skladištenja vremena, koje na svoj način svjedoči o vječnosti. Đurovka je, tokom proteklih 26 godina rada, pokazao da sa istom lakoćom može da slika apstrakcije, pejzaže i portrete - pročitala je Pustinjak. Nastavljajući kako Mihalovi portreti sa akademije nose u sebi veliku dozu autentičnosti i svježine, dodaje da je on vremenom uspješno sazrio kao poetretista.
– U vremenima bombardovanja naše zemlje (1999) Đurovka nalazi snagu da stvara, ili da se još bolje izrazim, kao njegov vid odbrane nastaje novi ciklus portreta. Taj novi ciklus je promišljen, čvršći, likova duboko zagledanih u sebe i svijet oko sebe, čudno izgubljenih više usamljenih. Ova treća serija od kojih je i dio na ovoj izložbi u Herceg Novom, su portreti sa manje iznenađujućih crtačkih obrta, ali rađeni sigurnom rukom iskusnog umjetnika, na izvjestan način distancirani. Iako vidnih osmjeha i bora, kao da su negdje duboko iznutra ispeglani, zategnuti, shvatiši da ovaj svijet zahtijeva određena pravila koja se moraju poštovati. U očima Mihalovih portreta ogleda se, manje ili više, skrivena nada u mogućnost nekog ljepšeg i boljeg svijeta – zapisala je Rajna Krulj, a pročitala Pustinjak.
– Ova izložba je kombinacija portreta koje sam radio u toku studiranja a pošto sam imao čast da izlažem u Herceg Novom, uradio sam jednu seriju radova među kojima je i portret moje koleginice Olivere Pustinjak koja sada živi u Herceg Novom, a sa kojom sam bio u plesnoj grupi „Impuls” čiji je ona bila rukovodilac i sa kojom sam kao član plesne grupe nastupao širom bivše zemlje i boravili često na gostovanjima posebno po Slovačkoj. Inače portret je mnogo teže raditi nego pejzaže ili apstrakcijsko slikarstvo, mada se i time bavim. Moje slike su moja osjećanja, moja raspoloženja. U slikarstvu ne volim nikakva pričanja: moja slika se rađa najprije u mom oku, dopadnu mi se neke boje i eto slike. Mogu reći da sam zadovoljan što sam dio ovog festivala i što moju izložbu portreta ima priliku da vidi i publika u Crnoj Gori. Za akvarele i ulja na platnu biće vremena kasnije – rekao je Đurovka za „Dan”.Z. Šakotić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.