Posvećen voćarstvu i maslinarstvu, preduzetnik Stevo Popović svaka dva – tri dana putuje od Prčanja, gdje je stalno nastanjen sa porodicom, do poljoprivrednog gazdinstva u rodnom selu Zagora, kako bi vodom zalio novozasađene mlade, tek kalemljene voćke – trešnje i višnje. Obzirom da je Zagora u Donjem Grblju bezvodni kraj, Stevo koristi vodu iz starinske bistijerne, odakle puni bidone, svaki od 10 litara, autom ih odvozi u voćnjak i uz pomoć supruge, sina i rođaka, zaliva svako stablo sa po 20 litara vode. To je muka, ali veliki entuzijazam i volja da se očuva grbaljska ruralna tradicija daju Stevu snagu da svaki drugi dan napuni po 400 litara vode i izlije ih na mlade voćne kulture. Za njega je briga o voćnjaku ujedno radost i zadovoljstvo.
– Prije 35 godina moj pokojni stric Stanko Popović, koji je bio poljoprivredni tehničar, koji je prije Drugog svjetskog rata je završio Poljoprivrednu školu u Baru, zvao me je da beremo „treslovinu”, vrstu divlje podloge za voće. Htio je da to zasadimo u Zagori, jer je to najbolja podloga za trešnju, višnju, kajsiju i šljivu. To potvrđuju i stabla trešanja u Stolivu stara preko 100 godina, ona su nakalemljena na treslovinu. Takva je i trešnja na Prčanju, koju je stric kalemio, ljepših trešanja nisam jeo. Tako kalemljena stabla mnogo su otpornija i dugovječnija od ovih hibridnih iz rasadnika, kaže Stevo Popović i dodaje da je tek poslije 35 godina nabavio sadnice treslovine – ispod Lovćena, sa Njeguša, odakle je sa imanja prijatelja Pera Božovića donio mlade stabljike, te ih posadio na svom gazdinstvu u Zagori.
– Posadio sam oko 40 sadnica treslovine i svaka je primila, te sam pozvao jednog inženjera, moga druga, koji mi je prije 20 dana to nakalemio i dao mi zadatak da svaki drugi dan sipam po 20 litara vode na svaku od kalemljenih voćki, kako bi se to održalo tokom vrućih ljetnjih dana. Na treslovinu je tehnikom „na pero” nakalemio pelcere trešnje bokunjače i višnje „marelice”, koje sam dobio od dobrog domaćina Ljuba Kordića iz Radanovića, kaže Popović, koji je prije nekoliko godina obnovio imanje tako što je zasadio 150 novih stabala maslina.
Gorući problem poljoprivrednika u Zagori je nedostatak vode tokom ljeta, što dijelom rješavaju kupovinom vode od Opštine Kotor, koja mjesečno daje po jednu cistijernu (oko 80 eura) po domaćinstvu. Popović je prošle godine po maslini plaćao kubik vode, ukupno 150 kubika, što uopšte nije rentabilno, trošak koji ni proizvedeno maslinovo ulje ne može nadoknaditi.
– Mi u selu Zagora smo najugroženiji što se tiče navodnjavanja, jer najveći broj maslina i voćaka je u tom dijelu, oko hiljadu stabala čiji su vlasnici porodice starosjedelaca. Najveći problem nam je voda i ako to riješimo, mi smo obezbijedili budućnost za naše maslinjake. Napravio sam mali projekat za izgradnju bistijerne za navodnjavanje, naišao sam na razumijevanje poslenika Ministarstva poljoprivrede Crne Gore, Udruženja maslinara „Boka” i Miša Samardžića, podpredsjednika Opštine Kotor, koji su voljni da me podrže u toj namjeri, kazao je Stevo Popović. Pored maslinarstva, on je obnovio i ratarstvo, uzgojem povrća u velikim bačvama postavljenim u dvorištu stare roditeljske kuće, a specijalnost mu je i proizdovnja vina.M.D.POPOVIĆ