-Piše: akademik Zoran Lakić
Kad god naiđem na stare požutjele papire, misao mi pođe ka arhivskoj građi i njenom značaju za istiniti prikaz istorijske prošlosti. Istraživači veoma cijene arhivsku građu, smatrajući je zlatnim rudnikom istorijske prošlosti. Osvijetlila je mnoge istorijske događaje i zaslužne ličnosti. Nije bez razloga naš jedini Nobelovac – doktor istorijskih nauka – književnik Ivo Andrić izrekao laskava priznanja arhivima i arhivistima. Citiraćemo ga: „Ja i suviše lijepih časova i... radosnih otkrića – dugujem arhivima... Oni su potrebni, korisni, važni i neophodni – društveni činioci“.
Naravno da dr Ivo Andrić nije jedini koji je visoko ocijenio važnost arhivistike i arhiviskog rada. Svi koji su tragali za punom istinom o prošlim vremenima, na sličan način su vrednovali arhivsku građu.
Bilo je, naravno, i onih drugih. Uostalom, narod je odavno zaključio da u „svakom žitu imam kukolja“. Sakrivali su relevantnu građu, čak i onda kada su se „zalagali da se sagleda i „skrivena strana istorije“. Najnoviji primjeri se tiču ponovnog suđenja i rehabilitacije generala Draže Mihailovića. Što je još gore, u poslijeratnom periodu imali smo primjere svjesnog uništavanja građe. Najbolji primjer je slučaj Informbiroa 1948. godine, koji se sve više kvalifikuje kao sukob dva kulta ličnosti. Nedostupna je relevantna građa o „slučaju“ Milovana Đilasa, pa zatim o „slučaju“ Aleksandra Rankovića itd. itd. Ima ih poprilično iz perioda takozvane „narodne demokratije“.
Ispostavilo se da nije „jedina istina“ o tom vremenu – u takozvanoj partijskoj dokumentaciji. Partijski stavovi su daleko od naučne istine. Taj raskorak između politike i nauke – nekima je donio korist; drugi su morali u sunovrat. U tom sukobu dobra i zla stradalo je društvo; usporen je njegov razvoj.
Tragajući za takvom izvornom arhivskom građom, ustanovili smo, na primjer, da su „skrajnuta“ vrlo bitna arhivska dokumenta – iz Bečkog arhiva; bez njih nema pune istine o ubistvu knjaza Danila u Kotoru 1860. godine, niti o kapitulaciji Crne Gore u Prvom svjetskom ratu 21.1.1916. godine. Još uvijek se traga za pritužbom Todora Kadića, nakon izricanja smrtne presude. Nema ni traga o molbi za pomilovanje, iako je evidentno da postoje ta dokumenta. Nesporno je da je Crna Gora bila okupirana januara 1916. godine. Ali do danas nema pravno valjanog dokumenta o njenoj kapitulaciji – prvi put u svojoj istoriji.
Enigmatično je i ubistvo popularnog divizijara Blaža Boškovića. Zvanično objašnjenje je bilo da je izvršio samoubistvo. Patološki nalazi obavljeni 100 godina kasnije uz DNK nalaz – govore da je imao pet prostrijelnih rana.
Arhivalije čuvaju istinu o svim događajima prohujalih vremena. Zato su za sva vremena od neprocjenjive važnosti. „Zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju“. I hoće. Najgore je kada smo slijepi kod očiju. Prevaziđimo vrijeme ravnodušnih. Istina je samo jedna: za nju se valja izboriti. U ime budućnosti. I moralnih vrijednosti.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.