Za dva mjeseca od početka ove godine, Privredni sud Crne Gore uveo je stečaj u 94 privredna društva. Od tog broja, na predlog osnivača stečajni postupak otvoren je nad 87 društava, kazali su „Danu” iz Privrednog suda, na čijem je čelu Blažo Jovanić.
– Zaključno sa 28. februarom 2017. godine, stečajni postupak je otvoren nad 94 društva, dok je u 2016. godini, za isti period, stečajni postupak otvoren nad 132 društva – kazali su iz Privrednog suda.
U prošloj godini, stečaj je, kako su naveli, otvoren u ukupno 539 društava.
Advokat Veselin Radulović smatra da su takvi podaci zabrinjavajući.
– Takvi podaci upućuju na sumnju da se radi o zloupotrebama. Ono što je problem, je to da je svaki sudija obavezan da prilikom vršenja sudijske dužnosti, kada naiđe na nešto što ukazuje na sumnju da se vrši krivično djelo, to prijavi nadležnom tužilaštvu, ali mi nije poznato da je sud to ikada uradio, pa ni Privredni sud u ovim postupcima, iako je imao dovoljno razloga za to. Sa druge strane, tužilaštvo bi moralo samo da pokrene radnje i provjeri da li se radi o zloupotrebama, ako ništa drugo, iz medija mogu da dođu do podataka koji im nameću tu obavezu. Čini se, ipak, da nadležni ograni nemaju ni minimum volje da suzbiju takvu vrstu zloupotreba i to je razlog zbog kojeg se ta praksa, rekao bih, ponavlja, jer su se slični slučajevi dešavali i ranije – rekao je on.
Radulović smatra da bi takva praksa mogla da se spriječi kada bi nadležni organi radili svoj posao, odnosno da tužilaštvo procesuira odgovorne i da ih kazni.
– Da su to radili ranije, odnosno da su sankcionisali one koji su to ranije radili, sasvim sam siguran da se slične stvari sada ne bi dešavale, ali ta praksa se ponavlja i bojim se da će tako biti i u budućem periodu, iako je više osnova za sumnju da se radi o zloupotrebama i da se licima koja vrše te zloupotrebe omogućava da nastave to da rade osnivanjem novih firmi, ili na neki drugi način – rekao je on.
Ekonomski analitičar Siniša Lekić kazao je da se radi o uobičajenoj praksi i nastavku zloupotreba koje omogućava Zakon o stečaju.
– Zakoni, počev od Zakona o stečaju, imaju mnogo manjkavosti, što je pokazala praksa. Postoje rupe u zakonu koje omogućavaju da se radi to što se radi – rekao je on.
Lekić je objasnio da uvođenje stečaja odgovara poslodavcu privatne firme, koja je osnovana sa organičenom odgovornošću i početnim kapitalom od jednog eura.
– Firma napravi dugovanja i ostvari gubitke i nekome odgovara da uvede stečaj i osnuje novu firmu. Još uvijek nemamo zakon po kom jedno lice ne može ili ne bi smjelo da ima više firmi, već kod nas jedno lice može da osnuje 60 preduzeća, a od toga da 59 firmi uvede u stečaj i to jer osnovni problem – kazao je Lekić.
Veljko Vasiljević (DF) podsjetio je da je prije nekoliko godina, na sjednici skupštinske Komisije za kontrolu postupaka privatizacije razgovarano o temi stečaja. On je naglasio da nije jednostavno riješiti taj problem na način što bi vlasnici, nakon uvođenja stečaja u preduzeće, bili vremenski ograničeni da ne mogu da osnuju drugu firmu, jer bi i to moglo da se zloupotrijebi na način što bi se firme osnivale na članove porodice, kumove ili prijatelje, kao što je i do sada rađeno.
– Tužilaštvo ne radi svoj posao. Stečaj se uvodi namjerno, kako bi se izbjeglo plaćanje poreza, isplata radnika i povjerilaca. Vlasnik, jednostavno ugasi preduzeće, uvede stečaj i od osnivačnog uloga od jednog eura niko ne može da se naplati – rekao je on.
Vasiljević je istakao da bi takvi poslodavci, da ima volje nadležnih, mogli krivično da odgovaraju za prevaru, da dođe do zaplene lične imovine ili zatvorska kazna, što je, kako je kazao, jedini način da se stane na put zloupotrebama te vrste.
J.V.
Problematične firme sa euro kapitala
Po Zakonu o stečaju, nakon što sud, na zahtjev radnika, povjerilaca, države, ili, u najvećem broju slučajeva, samih vlasnika, uvede stečaj u firmu, isplata potraživanja regulisana je isplatnim redovima. U prvom isplatnom redu su radnici, kojima se od prodaje imovine firme isplaćuju zaostale zarade, u najvećem broju slučajeva, u visini minimalne zarade od 193 eura, kao i doprinosi. U drugom isplatnom redu je država i potraživanje za neplaćene poreze, a u trećem ostali povjerioci. U najvećem broju slučajeva, kako je pokazala dosadašnja praksa, od prodaje imovine firme, isplate se potraživanja radnika, dok za državu i povjerioce iz trećeg isplatnog reda ne ostane ništa. Najveći problem su preduzeća čiji je osnivački ulog jedan euro, pa nakon uvođenja stečaja u takvu firmu, niko ne može da naplati svoja potraživanja, jer preduzeće nema imovinu koja bi mogla da se proda.