Povodom stogodišnjice od smrti jednog od najznačajnijih srpskih književnika Petra Kočića, ovonedjeljna Tribina „Riječ” bila je posvećena njegovom liku i djelu. Njegov upit „Ideš li, rode?” aktuelan je i danas, a o temama koje su neraskidivo bile povezane sa pojmovima slobode, otadžbine i jezika, o velikanu koji je čitav svoj mukotrpni život posvetio službi svome narodu, govorili su književnici Radovan Markov Karadžić i Milica Kralj, urednica tribine.
Karadžić je napravio opsežnu analizu i svojevrsnu šetnju kroz Kočićev opus, ali i životne situacije koje su ga ideološki, politički i književno oblikovale. Osvrnuo se i na Dučićev zapis o Kočiću, skici za portret iz tridesetih godina, u kojoj navodi da će Kočić biti zaboravljen.
- I Dučić se, kao veliki pjesnik prevario, jer Kočić nikada nije zaboravljen. Ni kao čovjek, ni kao pojava, ni kao pisac, a naročito ne kao buntovnik. Kočić je prije svega jedan veliki tribun. On je sav svoj život posvetio borbi za srpski narod, u kojoj je i sagoreo. Prikazivao je ubogu i najnesrećniju zemlju toga vremena, Bosnu i svoj rodni kraj. Kočić se od ostalih odvaja i po stilu koji je bio jezgrovit, ubojit, slikovit, univerzalan – kazao je Karadžić.
Kočićevi likovi, dodaje on, ne govore jezikom nekog drugog kraja, već onog iz koga potiču.
- Kočićev duh je stalno provijavao u svijesti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini i van nje, u srpskim zemljama. Kočićev bunt i revolt su pokretači pobuna i ustanaka i čitave srpske svijesti i samosvijesti u BiH. Njegov duh je učinio da se pomire ideološke razlike među Srbima u BiH. Njegov duh je provijavao kroz rovove u kojima su ginuli srpski mladići za ono za šta se Kočić zalagao – kazao je Karadžić. On je istakao da je veliki pisac uspio da prodre u dušu srpskog seljaka.
Književnica Milica Kralj je kazala da možemo postaviti pitanje ,,Kako to da Kočić još piše o ovome danas?”
- Šta je nama danas narodni tribun, pripovjedač i pjesnik, kritičar i dramski pisac, istinski pjesnik ljubavi i bola, neumorni i nepomirljivi borac za slobodu i narodna prava, duševni bonik i ukletnik čiji je život zanavijek zgasnuo u 39. godini, 27. avgusta 1916. godine u Beogradu? Umro je u duševnoj bolnici u kojoj je bio smješten početkom 1914. godine gdje je i dočekao vijest o Principovom hicu, i objavu rata – istakla je Kralj.
Kočićevim pripovijedačkim tragom, dodaje ona, krenuli su i Ivo Andrić i Branko Ćopić, ali i nedavno preminuli Radoslav Bratić i Đura Damjanović.
- Ako se nakratko podsjetimo da je Kočić prvu knjigu ,,Pesme” objavio i poslije iskrene i dobronamjerne pokude Janka Veselinovića da se mane poezije i okrene prozi to i učinio, pa je objavio zbirke pripovijedaka ,,S planine i ispod planine” 1902. godine u Beču, a zatim u sljedećim djelima i u pripovijetkama i lirskoj prozi i u ,,Sudaniji” i ,,Jazavcu pred sudom” ispisao svojevrsnu univerzalnu parabolu kroz tragično-satiričnu sliku svijeta. Mnoge od Kočićevih književnih junaka smo već prilikom prvih čitanja posvojili kao naš rod rođeni, koji nam evo više od stoljeća, kroz zablude i klonuća, ali i kroz neposustalu borbu, priča mučnu i ranjenu sudbinu svog naroda – istakla je pjesnikinja Milica Kralj.A.Ć.