Piše: PERIVOJE POPOVIĆ
„... Koji su to krojači u našoj istoriji zadavali mjere morala i njegove praktične strane? Nekada su to bili tumači Starog zavjeta, Marko Miljanov, Njegoš. Kasnije nam savremenici naglašavaju kako su se oduvijek pitanjima morala patili junaci knjiga...”
Emir Kusturica
I Marko Miljanov Popović, i junaci njegovih knjiga, i njegovi savremenici, i (pojedini) duhovni potomci pate sa pitanjima morala, etike kao takve. U svim, u svom i u Markovom vremenu. U Markovim i sopstvenim prilikama. Neka o (Markovom) vremenu i prilikama bude riječ – na početku.
Kad je Gospod, još prije Postanja, stvorio riječ, nasta i riječ proročanstvo. I riječ put. Nasta u sferama davnim i dalekim, posta u eonima trajnim i beskrajnim riječ proročanstvo i ču je i spozna je prorok i pogleda u duboku vodu svespoznanja i vidje riječ, i vidje put. Vidje grad i vidje put kako ga drumi sila od čovjeka, nada gospodnja i ljudska, snaga mača i pera. I reče prorok da bude Medun i da bude Marko. I reče prorok i bi tako na dan kada se vraća život svijetu, u dane kada se svijet vraća životu.
Predskaza praznak da biće vječno besporedak i da će grdan i surov da bude. I skaza umnik nad umnicima, pokaza Vladika nad vladikama zemaljskim i nadzemaljskim da svim danim čudesima, da nad besporecima bijede i patnje umna sila nad silama silnom silom silno toržestvuje. I bi poredak. I po poretku opet sve sljeduje.
I opet se javi znak kao luča. I reče: molite se, praštajte, tako vam Svevišnjega i tako vam punoga Neba i prazne Zemlje, volite se i praštajte, Ljudi. Jer biće Marko i biće Milovan Janičin iz kraja jednoga u dubodolini što će se iz nizije na najveće vrhove prava čovječnosti uspeti. I branite sebe od drugoga, i budite junaci, i branite od sebe druge i budite ljudi; jer biće Đulja Jovanov i Iveza Vukov, biće Ili-Kuč i Rako Đurić biće. I serdar Jole biće. I Đoko Jovanov biće. I biće opet me|u vama mnogi od mana sazdani, ali biće ih bez mane, bez straha i sumnje.
9
I umiraćete. I ginućete. I biće smrti beskrajno mnogo. A kako vaskrsnuti, ako smrti nema, kako vječno živjeti, ako ne nadživite strah i patnju? I reče mladi iza-branik, posvećenik mnogoglasni, reče sinu Miljana Jankova Popovića, reče da ga zaborav ne savlada, da ne zaboravi, da onako brižan ne ogriješi dušu svoju i da za pamćenje sačuva žertvu majke Šaljanke i veliku patnju što je nadvlada majka Veka Ilinčića. I mnoge časne i česti te da ne zaboravi.
I bratsku Ljubav među ljudima da ne zaboravi vojvoda što čitkije mačem nego perom piše. Ono što instiktu nije dano, to duhovni voće mora da znade – čuj, Vojvodo, Vladičine glase.
Čuj, narode, Gospodnje nadanje! Lako je nama hoditi putem. Lako je nama broditi vodom i nebom. Lako – ako prepoznamo put. Put što nam sagradi Vojvoda, kad vrijeme nam ukaza Vladika Zemlje i prvi do Vladike Neba. Lako kad put nam sazda Vojvoda zemaljski, sabrat nebeskih dobrih arhangela i vojvoda. Samo ako prepoznamo put?!
Šest dana ljudskih, šest nada čovjekogospodnjih pamtiće i svjetlost i tamu, a da na sedmoga, dana sve videćega biće svjtlost, biće veliko Sunce na Nebu širokom i veselom. I radovaće se svaka tvar i za novo stvaranje, za jevanćelje novo spremiće se um i duša ljudska – pjesan da poje, imja Gospodnje da slavi, molitvu svenaća da čati. O, neka je blažen dan u kome se svjetlost otkri i u kome mrak odstupi – daleko, daleko u adske jame i bespuća. Neka blažen bude i ostane onoga glas što u pustinji sušnoj gutljaj vode traži, neka je blagoslov nad svime što je Život, Ljubav i Mir i nad svime u ljudima što vidjelom sjaji. I neka je vječno prokletstvo nad tamom! Neka vječno istinom svijetli proročanstvo novo imenom MARKO osvijetljeno!
Sile zla i tame nemaju nade pred snagom i svjetlošću Vaskresenja!
Istorijska Crna Gora je bila to što je bila zahvaljujući čojstvu i junaštvu. Zahvaljujući ljudima. Nikad nečojstvu. Nikad neljudima. Nikako kukavicama.
Pod barjakom čojstva i junaštva, čovječnosti i hrabrosti tvorila je, Vožjem Promisli i narodnim umom svoje moćno vozdizanje.
Vaš zato, upravo zbog toga prvi arhijerej Crne Gore, Vrda i Primorja služi liturgiju svetu i čini mu pomen pred Gospodom i ljudima. A pjesničku liturgiju neprekidno mu ča te izabrani stvaraoci i pjesnici njegovoga jezika, srpskoga.
Nastaviće se