-„Poginuo radnik”, „Metalni stub pao na radnika”, „Radnica poginula, sedmoro povrijeđeno”, „Radniku slomljene noge, sindikat krivi upravu ”, „Poginuo radeći u šumi”, samo su neki od naslova koji smo mogli pročitati u štampi od početka godine, a koji potvrđuju da su pogibije i povrede na radu sve češće.
Prema podacima nadležnih, od početka godine do sada zabilježeno je čak sedam smrtnih slučajeva na radu, odnosno jedan više nego lani.
Izvještaji Uprave za inspekcijske poslove pokazuju da je u 2012. sedam osoba poginulo tokom obavljanja radnih zadataka, a u 2013. i 2014. po šest.
Iz Uprave za inspekcijske poslove kazali su za „Dan” da su ove godine smrtne povrede na radu nastupile zbog nepoštovanja mjera zaštite i zdravlja na radu.
– Drastičniji primjer je stradanje zaposlenog pri obavljanju poslova eksploatacije šume, dok se ostali slučajevi odnose na pad sa visine, stradanje usled eksplozije smješe.... – kažu u Upravi.
Inspektori rada za oblast zaštite i zdravlja na radu imaju obavezu vršenja uviđaja usled smrtnih, teških i kolektivnih povreda na radu. Na radnom mjestu je u 2015. teško povrijeđeno 18 lica.
– Zaposleni najčešće stradaju u građevinskoj djelatnosti, ali u odnosu na ukupan broj povreda, procenat povređivanja u ovoj djelatnosti smanjio se na nekih 25 odsto – kažu u Upravi.
Sagovornici „Dana” ocjenjuju da je glavni krivac za nebezbjedno radno okruženje država, čije nadležne službe moraju imati dovoljno kapaciteta i upornosti da se izbore sa poslodavcima koji ne obezbjeđuju adekvatnu zaštitu na radu. Prema riječima Alekse Marojevića iz Unije slobodnih sindikata (USS), Crna Gora ima dobar Zakon o zaštiti na radu, ali treba da ga primijeni.
– Zakon je usaglašen sa evropskim standardima i dobar je, ali naša država ne obezbjeđuje primjenu. Inspekcije moraju biti strože prema poslodavcima koji ne poštuju standarde zaštite na radu. Pojedini vlasnici kapitala su u potpunosti pošteđeni kontrola, oni mogu da rade šta hoće i kako hoće, jer ih inspekcije ne diraju. To tako ne može. Ne možemo puniti džepove poslodavcima koji izrabljuju radnike do poslednjeg atoma snage, a kada se tom radniku nešto desi niko ne snosi odgovornost – upozorio je u izjavi za „Dan” Marojević.
Ona kaže da se povrede i nesrećni slučajevi dešavaju svuda u svijetu, ali da se uvijek mora raditi na stvaranju što bezbjednijeg okruženja za radnike.
– Država je ta koja mora da obezbijedi primjenu zakona, ako to ne uradi onda je ona kriva zbog nepoštovanja pravnih akata, a to povlači i odgovornost za smrt ljudi. Ne može nijedna stvar biti skuplja od čovjekovog života i nema tog poslodavca koji može naći opravdanje za to što nije stvorio bezbjedno radno okruženje radniku – ističe Marojević.
Predsjednik Radničke partije Janko Vučinić ocjenjuje da bi statistika o stradanju radnika bila još gora da Crna Gora ima razvijeniju privredu.
– Kada mi u jednom sistemu u kojem industrija skoro i ne funkcioniše imamo skoro svakog mjeseca jednu pogibiju na radnom mjestu, šta bi se tek dešavalo da nam više fabrika radi. Pojedini poslodavci smanjuju broj zaposlenih i sav posao prebacuje se na mali broj ljudi koji rade do iznemoglosti, pa se dešava budu teško povrijeđeni ili čak da poginu. Država mora da reaguje, jer ovo postaje nepodnošljivo. Za Inspekciju je dovoljno da radnik nosi šlem na gradilištu kada dođu i to je sve – izjavio je za „Dan” Vučinić.
Zakon o zaštiti na radu propisuje samo novčane kazne za slučajeve kršenja tog akta, a one se kreću od 500 do 15.000 eura. Inspektori zaštite na radu kažnjavaju poslodavce u skladu sa tim zakonom, dok policija i tužilaštvo nakon uviđaja utvrđuju osnov za eventualnu krivičnu odgovornost.
M.S.
Odsustvo sankcija
Član Odbora za rad, zdravstvo i socijalno staranje, poslanik Pozitivne Crne Gore Srđan Perić, kaže da se sistemom zaštite na radu nikako ne može pohvaliti.
– Neću reći ništa novo ako kažem da prava radnika nisu zaštićena. Blage kazne, a u određenim slučajevima i odsustvo adekvatnih sankcija prema odgovornim licima u situacijama kada dođe do povrede ili smrti radnika, zapravo kreiraju ambijent u kojem je zaštita na radu na nezadovoljavajućem nivou. Dugoročno rješenje su češće inspekcije i dosledna primjena zakona koji štite prava radnika. Dok to ne postane praksa, nećemo imati bolju situaciju od ove koju sada imamo – ocijenio je za „Dan” Perić.
Kazne do 15.000 eura
Zakon o zaštiti na radu propisuje kazne do 15.000 eura ukoliko poslodavac ne obezbijedi adekvatne uslove rada, ne izradi plan mjera zaštite, ne donese akt o procjeni rizika za sva radna mjesta, ne obezbijedi da svako lice koje se po bilo kom osnovu nalazi u radnoj prostoriji ili na gradilištu bude upozoreno na opasna mjesta ili na štetnosti po zdravlje koje se javljaju u tehnološkom procesu, na mjere bezbjednosti koje mora da primijeni i ne usmjeri ga na bezbjedne zone za kretanje. Kazne su planirane i u slučajevima kada nijesu obezbijeđeni zdravstveni pregledi za zaposlene.