Umjesto u zadovoljstvu i blagostanju većina rudara širom Crne Gore će svoj dan dočekati čekajući na isplatu zaostalih zarada i žaliti za prošlim vremenima.
Za Dan rudara je određen 24. septembar jer je tog datuma 1948. godine počeo da radi Rudnik boksita, koji preživljava najteže trenutke u svojoj istoriji. Predsjednik Sindikata radnika Boksita Ilija Đilas je kazao da praznik dočekuju u velikoj neizvjesnosti, a prije deset i 20 godina su se ovom prazniku uvijek radovali.
– Radilo se i primanja su bila redovna i prilično velika. Tog perioda svi se prisjećamo sa sjetom. Ja sam tada primao platu od 1.500 maraka i mogao da živim više nego skromno, dok današnja 193 eura nijesu dovoljna za golu egzistenciju – rekao je Đilas.
Doskorašnji predsjednik Samostalnog sindikata Rudnika boksita Borisav Bojanović se takođe sa sjetom prisjeća vremena od prije dvadeset godina, kada su, kako je kazao, Rudnici boksita bilježili su uspješne rezultate i Dan rudara se proslavlja u hotelima i restoranima.
– Danas svi strepe za radna mjesta i opstanak porodica. Radnici nemaju razloga za zadovoljstvo, a da je tako dovoljan je pokazatelj da ćemo se umjesto na svečanom ručku okupiti ispred upravne zgrade u znak nezadovoljstva – rekao je Bojanović i dodao da nije mogao ni da sanja o ovome što se trenutno dešava u Boksitima.
– Platu smo primali svakog 25. u mjesecu, nikad mimo tog roka. Tada je direktor bio Vladimir Vukmirović. Međutim, od prve privatizacije 2005. godine, kada je CEAK preuzeo kompaniju, krenulo se stranputicom. Neodgovornog poslodavca nije kontrolisala Vlada i radio je šta je htio. Tada nam je ostalo neisplaćeno 15 zarada i došlo je do drastičnog smanjenja plata – rekao je Bojanović.
Dvije godine otkako je došao CEAK, kako je naveo, nije bilo loše, ali su se nakon tog perioda borili svim sredstvima za svoja prava.
– Zatvarali smo se u jami, upravnoj zgradi, ali nijesmo uspjeli da se izborimo za svoja prava – kazao je on.
Za razliku od Boksita, Rudnik mrkog uglja u Beranama radi, ali njegovi bivši radnici su sve sem zadovoljni.
– Minula dešavanja u ovom rudniku svjedoče da je industrija u potpunom kolapsu. U ovom kolektivu je primijenjena metoda kojom su uništena sva moćna preduzeća. Profitirali su oni koji su za male pare kupili privredne gigante, prisvajajući vrijednu državnu imovinu, koju su kasnije dali za kredite i tako uvećavali svoje bogatstvo – kazao je bivši rudar iz Berana Marko Anđić.
Nekad se, kako je kaazao, Dan rudara dočekivao uzvišeno i svečano.
- Nekad je rudar u Beranama, i pored teškog i mukotrpnog posla koji je obavljao u jami dubokoj 200 metara, bio pravi gospodin, jer je zarađivao pristojnu platu i izdržavao porodicu. Otkako su džemperaši došli na vlast sve je krenulo naopako. Tako smo u posldnje dvije decenije štrajkovali i borili se, ali su nas gledali kao građane drugog reda. Tako sam i ja otišao u penziju pun gorčine – rekao je Anđić.
U Metalferu, koji upravlja Rudnikom mrkog uglja, kažu da dolaze bolji dani, te da su u minulom periodu uposlili novih 110 radnika i dva pripravnika i odradili dosta poslova koji su garant uspješne proizvodnje u jami Petnjik.
– Uspjeli smo da izmirimo dobar dio zaostalih obaveza i pokrenemo proizvodnju, tako da se ugalj iz Berana posle dužeg vremena našao na tržištu. Uskoro namjeravamo da da uvedemo treću smjenu što pokazuje da je Rudnik doživio uspješan oporavak – kazali su „Danu” iz Metalfera.
L.N. – D.J.
Praznik obilježavaju jedino u Pljevljima
Dan rudara se jedino proslavlja u Rudniku uglja u Pljevljima. To preduzeće je organizovalo niz akcija, poput dobrovoljnog davanja krvi, dok će danas biti svečana sjednica.
Osim Rudnika uglja u Pljevljima je i rudnik Šuplja stijena kojom upravlja Gradir Montenegro.
Rekordna 1986. godina
Bojanović je podsjetio da je u Rudnicima boksita prije tri decenije na godišnjem nivou ostvarivana proizvodnja od 850 hiljada tona boksita.
– To je bilo 1986. godine i mislim da je najviši ostvareni izvoz. Bio je zacrtan plan od milion tona, a boksit je plasiran Česima i Rumunima – sjeća se Bojanović.