Patogenezu šećerne bolesti tip 2 DM da se u interakciji između genetskih faktora i izloženosti uslovima spoljašnje sredine (ekscesivan energetski unos i smanjena fizička aktivnost) generiše insulinska rezistencija, dolazi do oštećenja glukozne tolerancije i popuštanja beta ćelija, a na kraju i razvoja dijabetesa tipa 2.
Glavni patofiziološki defekti koji prate šećernu bolest tipa 2 jesu disfunkcija pankreasa sa hiperglukagonemijom i hipoinsulinemijom, sa insulinskom rezistencijom na nivou mišića i masnog tkiva, i sa povećanim stvaranjem glukoze u jetri, pri čemu su insulin sekretorski deficit i insulinska rezistencija gotovo kao slike u ogledalu. Pankreasne beta-ćelije, koje luče insulin, isprva pokušavaju da to kompenzuju povećanom produkcijom insulina, ali u toj fazi hipersekrecije dolazi do iscrpljivanja beta-ćelija koje lagano počinju da popuštaju. Brojne studije su pokazale da je u vrijeme kad se postavi dijagnoza bolesniku sa dijabetesom tipa 2, dakle kad liječenje tek počinje, već nepovratno uništeno oko 50 odsto kapaciteta beta ćelija, a po nekim autorima možda čak i 80 odsto. Na raspolaganju nam je više grupa ljekova: bigvanidi, preparati sulfonilureje, inhibitori alfa glikozidaze, glitazoni, inhibitori DPP-4, SGLT 2 inhibitori. Danas se mogu praviti sve logične kombinacije oralnih hipoglikemika koji utiču na sve poremećaje metabolizma u dijabetesu tip 2. Insulinska terapija u dijabetesu tip 2 obično nije početna terapija. Polovina bolesnika sa tipom 2 dijabetesa prije ili kasnije će morati da započne insulinsku terapiju. Ona nije nužna za preživljavanje, ali je važna za sprečavanje ubrzanog razvoja hroničnih komplikacija, i prevremenog starenja organizma.
Relativno nov koncept u terapiji dijabetesa tipa 2 zasnovan je na djelovanju inkretina, odnosno inkretinskih hormona koji stimulišu endokrinu sekreciju pankreasa, i takozvanih DPP – inhibitora, agenasa koji inhibiraju enzim DPP - 4 (odgovoran za razlaganje inkretinskih hromona) te prolongiraju i pojačavaju djelovanje inkretina.
Veliki problem u liječenju dijabetesa tip 2 DM je gojaznost, 90 odsto pacijenata su gojazni.
U savremenoj dijabetološkoj terapiji koriste se takozvani analozi GLP-1 hormona.
Od preparata na tržištu u cilju redukcije težine i postizanje dobre glikoregulacije za naše pacijente uz određeni indeks tjelesne mase (BMI) postoji terapijske opcije: liragludtida, liksenatida za pacijente na teret fonda, koji su jedna od terpijskih načina – u cilju poboljšanja glikoreagulacije i redukcije tjelesne težine, bilo kao dodatak terapiji peroralnih sredstava ili dodatak insulinu.
Uz korišćenje inkretinskih analoga, nov koncept u liječenju šećerne bolesti uključuje i takozvane DPP - 4 inhibitore, preparate kojima se takođe povećavaju prisustvo inkretina, sprečavanjem njihove razgradnje.
DPP - 4 zajedno sa inkretinskim analozima djeluju kao takozvani inkretinski pojačivači, koji dovode do povećanja lučenja insulina, a time i do povećanog preuzimanja glikoze u mišićima, do smanjenog stvaranja glukoze u jetri, i sve zajedno do pada koncentracije šećera u krvi.
Od preparata DPP - 4 koji se uzimaju radi postizanje dobre glikoregulacije na početku liječenja dijabetesa postoje brojni preparati na teret fonda koji može endokrinolog da prepiše, pored pojedinačnih formi od ove godine kod nas na tržištu je i kombinovani preparat za gklikoregukaciju. Među novijim grupama ljekova koji se sada primenjuju u mnogim zemljama, pa i u našoj, jeste grupa ljekova blokera SGLT 2 receptora koji djeluju na nivou bubrega i koji mogu kod nekih bolesnika biti veoma koristan izbor.
Ova grupa ljekova djeluje tako što blokira posebna mjesta u nivou sitnih kanalića u bubrezima, na tzv. SLGT2 receptore. Svi efekti SLGT2 inhibitora su nezavisni od efekata insulina.
Istovremeno smanjuju glikemiju, tjelesnu masu i krvni pritisak. Rastrerećuju srce od velikog volumena koji se nalazi u cirkulaciji i preveniraju kako srčanu insuficijenciju, ishemijske bolesti, čuvaju bubrege, pa su preporuka po najnovijim vodičima za ciljno liječenje ovog stanja – već na samom početku bolesti, pa terapijski dosadašnji koncept u terapiji medikamentima se mijenja, koje ne trpi odlaganje, modifikujući tok dijabetesa od samog početka.
Država je prepoznala značaj prevencije komplikacija, pa su ovi i drugi savremeni ljekovi dostupni građanima na teret fonda.
Ljekovi koji imaju efekat i na smanjenje tjelesne maseOva nova grupa ljekova, tzv. gliflozini, blokiranjem aktivnosti SGLT2 receptora dovode do povećanog izbacivanja glikoze iz organizma, pa samim tim i do smanjivanja nivoa glikemije. S obzirom na to da se sa gubitkom glikoze iz organizma gubi i dio unijetih kalorija, ovi ljekovi imaju efekat i na smanjenje tjelesne mase. Gubitak vode i soli iz organizma ima povoljan efekat kod osoba sa visokim krvnim pritiskom. Ovi ljekovi su dobili svoje mjesto u terapiji bolesnika sa dijabetesom tipa 2.