- Piše: Magda Peternek
Kad god se bliže izbori, bilo u Srbiji ili u Crnoj Gori, situacija je prepoznatljivo ista. Ne zbog toga što im je politika ista (a jeste) već zato što ja ove dvije države posmatram kao dva oka u glavi. A i kako ne bih kad ih je ista majka rodila. E, sad što su neki htjeli da pametuju i da se naprave važni svađajući oči u glavi, to govori najviše o njihovom ,,obrazu’’, pa i ona riječ izdaja ovdje dolazi do pravog izražaja.
Nego, da se vratim na izbore, tj. na već viđeno laičko prikupljanje poena raznih stranačkih kandidata. Nikad obećanja nisu više ludom radovanja nego baš tih dana. Nikad se više ,,ne gradi’’, nikad više ,,otvorenih fabrika’’ i isto takvih radnih mjesta. Nikad više presječenih vrpci i ,,asfaltiranih’’ puteva. U nekim selima će, vele, biti i struja uvedena, jer nema smisla da u mraku čeljad dočekaju 22. vijek. Biće, kažu, i vode pride. I penzioneri će procvjetati, mašala, pa će im se one smanjene penzije prije nego što se vrate u prvobitno stanje - povećati. Mladi ljudi neće imati potrebu da idu u bijeli svijet u potrazi za bijelim ,,lebom’’, jer će se u našoj zemlji o crnom jadu zabaviti. Doduše, na našoj su zemlji odavno stranci pokupovali naše fabrike, tako da osjećamo da smo na ničijoj zemlji.
Opasne su te političke igrarije, koje nam se serviraju u predvečerje izbora. Opasne, jer su nadobudne, a prizemne. Sve ono što bi politika u pravom smislu trebalo da znači i da pruži, potpuno je suprotno od onoga što dobijamo. Nikada nisam bila na strani onih za koje politika predstavlja lanjski snijeg, čak sam ih kritikovala i uvijek ću ih strogo kritikovati. Jer, ne baviti se politikom znači ne baviti se sopstvenim životom. Baš sve ima veze sa politikom. Ona se zasniva na postavljanju pitanja, i po tome je veoma bliska sa umjetnošću. To je jednostavno činjenica, jer je politika baš kao i umjetnost oblik mišljenja i jezika. Vrlo je važno prepoznati, tj. razlikovati politiku od politikantstva. Politička svijest se iskazuje i sasvim izvan politike, svakodnevnim navikama, govorom, gestovima, ubjeđenjima i moralnim stavom. Ona je duboko ukorijenjena u svaki segment našeg, ponekad ne sasvim razumljivog odnosa prema sopstvenom društvu.
S druge strane, politikantstvo je svjesno poigravanje sopstvenim narodom, sve u cilju sopstvene promocije. Politikantstvo, izazivajući iracionalnost i strah, zatim letargiju i bezvoljnost, beskrupulozno nameće osjećanje da je vlast, a ne politika to što je građaninu dato kao neminovnost. Dakle, surovo i sirovo je politikantstvo zarilo svoje pipke u svijet i u svijest odgovorne i principijelne politike. A, politika je baš kao i umjetnost prostor za preispitivanje, ambijent za iskazivanje sumnje. Samo takvo društvo će biti bolje i naprednije. Da bi politika bila ono što u svojoj suštinskoj namjeni mora biti, a to je moralna poluga, prije svega neophodno joj je vratiti dostojanstvo. Neophodno je odvojiti je od politikantstva, koje u sebi gaji prevarante, lopove, kriminalce. Potrebno je istrijebiti je od lažnog patriotizma, od partijskih monopola. Izliječiti je od patetike i povrijeđenosti. Odvojiti je od onih koji svojim egoističnim politikantstvom manipulišu gdje stignu.
Zato je važno baviti se politikom, onom koja zaslužuje našu pažnju. Ja ću bez razmišljanja glasati za nju. I ja i moj bič,jer politikantstvo je kič.(Autorka je pjesnikinja)