-Autor: Milenko Vasović
Daško Milinović je odmah prepoznao napadače. To su fašisti, objavio je ovaj novosadski novinar, još dok je bio u Urgentnom centru. Poslije se oglasila i policija, valjda vođena tim opisom, i saopštila da je jedan napadač uhvaćen, a drugom se zna identitet.
Jeste bitno da taj ološ bude priveden pravdi, međutim, ne treba gajiti iluzije da ćemo saznati ko ih je poslao na prljavi zadatak. Iskustvo nas uči da istraga najčešće i ne ide u tom pravcu. Nisu se batinaši slučajno zatekli na mjestu napada, pa još sa metalnim šipkama i maskama. U to doba (6.45 sati) njihovi vršnjaci spavaju. Došli su ili dovezeni sa jasnim instrukcijama, a pratili su žrtvu i prethodnog dana.
Važno je, međutim, da vidimo ko stvara te fašiste, ko pravi ambijent za njihovo djelovanje. Kome su potrebne „jugend ekipe“ za disciplinovanje neistomišljenika i „izdajnika“? Ako ne znate odgovor na ovo pitanje, samo pratite kako će o tome izvještavati režimski mediji.
Metalne štangle su proradile u Novom Sadu samo dan nakon ukidanja presude Kruševljanima koji su istim alatom razbili glavu
Borku Stefanoviću (oktobar 2018) i povrijedili još dvojicu ljudi od kojih je jedan policajac. Tako je suđenje vraćeno na početak, batinaši ostaju na slobodi, a „mladim fašistima“ se šalje poruka da će i za njih biti razumijevanja.
Slučaj profesora
Ilije Vujačića već je pao u zaborav. Njega su u novembru 2014. dvojica „junaka“ napala bejzbol palicama ispred kuće. Bio je to nastavak pritiska „drugim sredstvima“ da se povuče sa mjesta dekana Fakulteta političkih nauka. Napadači su navodno uhvaćeni, određen im je pritvor, ali nije bilo vijesti da su i osuđeni. Niti smo saznali ko ih je poslao.
Vjerujem da se napadači i Daško nisu lično poznavali. Dakle, nije riječ o nekim privatnim motivima i neraščišćenim računima, već o „upodobljavanju“, o toplom zecu, logoraškoj metodi za čiju primjenu nije neophodna bodljikava žica.
Igra zla u Srbiji nije više na nivou ekscesa, već model koji se širi. Retorika koja je ranije bila na nivou tabloidnog mulja je uznapredovala, uhvatila korijene i sada osvaja i Narodnu skupštinu.
Tenzije, podjele i mržnja se iz dana u dan pojačavaju, i samo je pitanje kada će verbalni sukobi i pojedinačni incidenti prerasti u nešto mnogo opasnije. Ili su već prerasli, a da toga nismo ni svjesni.
Napadači na Daška Milinovića vjerovatno i ne znaju šta znače pojmovi fašizam i fašisti. Njima je to isto kao i „ćao, tebra“. Ali onima koji od njih prave čudovišta savršeno je jasno šta rade. Kao što im je jasno iz kojih se centara i TV studija promovišu ideje bliske fašistima. I iz kojih službi i kojih nazovi stranaka.
To je čitava mašinerija koja ima zadatak da pomjeri pamet narodu, da iščaši mozak, da napravi distorziju razuma. Haos u kome je sve dozvoljeno. Pa i prebijanje, naravno.
Da je
Tomas Man živ on bi napisao kako „prisustvujemo takmičenju u laganju, klevetanju i provlačenju kroz blato svakoga za koga se makar i posumnja da nije na pravoj strani? Oni ne podnose nikakav otpor, čak ni najblaži, civilizovan i argumentovan. Ako neko, slučajno zine nešto protiv ili izrazi blagu rezervu – gotov je“.
Ne slušam emisije „Alarm Daška i Mlađa“ ali cijenim upornost ovog dvojca da javno govore uprkos njihovoj „nepoželjnosti“ i uprkos „skidanju“ sa raznih frekvencija.
Daško jeste napadnut u Novom Sadu, ali su štangle „farbane“ u Beogradu. Da, vi samo nastavite da ćutite, kad dođe red na vas „neće više niko imati da se pobuni“.
nova.rs
)){kind=small}
