-Autor: Milan Ružić

Ko baca kamenje na prozore srpskih kuća, nego produžena ruka pogroma. Ko krade svetinje ako ne onaj ko svoju svetinju nema. Ko izlovljava Srbe kao divljač ako ne onaj koji za lov ima dozvolu sila.

Ko preorava puteve umjesto da ore njive ako nije onaj koji nema šta da sadi. Ko divlja nego onaj koji nema mir u sebi. Ko ne zna istoriju ako nije onaj ko se nije školovao. Ko gazi preko tuđeg nego onaj koji svoje nema. Ko otima nego onaj koji nikada nije znao da zaradi. Ko plaši ljude nego neljudi.

Ko crta grafite po zidovima nego onaj koji nije umio da crta freske. Ko ruši manastire nego onaj ko nikada ništa nije gradio. Ko otima istoriju nego onaj ko je nema. Ko može da poštuje druge ako ne poštuje sebe. Ko može da laje na ljude, a da nije pseto. Ko može da kolje, a da nije zvijer. Ko može da razumije ako razuma nema. Ko može da vodi ako je stalno vođen. Ko udara na veliku istoriju nego mala istorija, skoro pa priča. Ko otima kuću nego onaj koji je nema od onoga koji je ima.

Ko grebe freske nego onaj koga svrbi bezbožje. Ko kida krstove nego onaj ko je iskidao pamet. Ko laže nego onaj koji ne zna istinu. Ko puca ako ne onaj koji ne zna da govori. Ko siluje nego onaj koji nema stida. Ko napada nego onaj koji ne umije da se brani. Ko pali nego onaj ko nema šta da zaliva. Ko izvaljuje grobove nego onaj ko nema mrtve. Ko progovara silom nego onaj koji nema milosti. Ko ubija nego onaj koji ne zna da živi.

I zašto neko nema kuću tamo gdje kaže da je rođen, već je otima? Zašto mu roditelji nisu sahranjeni tamo gdje tvrdi da je njegovo? Gdje su kosti vaših djedova ispod ove zemlje koju prisvajate? Gdje je vaša svetinja pod ovom kosovskom kapom nebeskom?

Ova zemlja na koju se Srbi vraćaju nema klizišta, jer je čvrsto drže srpske kosti. Ovdje poijano rađa, jer je vjekovima zalivano krvlju srpskom. Ovdje je svuda bila kuća do kuće, manastir do manastira i crkva do crkve dok vi niste odlučili da postanu temelj do temelja, cigla do cigle i zgarište do zgarišta.

Ovdje su srpske kuće i dom i grob. Ovdje Srbi ne izgovaraju riječi, već samo molitve. Ovdje se ne čuje vjetar, već samo liturgija. Ovdje ne lete orlovi, već kosovi. Ovdje nisu Srbi izgubili, nego pobijedili. Ovo ne palimo mi nego vi, a kažete da je vaše. Zašto biste palili svoje?

Za Kosovo i Metohiju se ne pitate ni vi, ni mi, već Gospod. Ono što ste činili ovdje, učinili ste Njemu, a ne nama. Vas od nas mogu braniti vaši inostrani prijatelji, ali ko će i vas i njih odbraniti od Gospoda?

Koliko god vi bili uporni, neke stvari nećete zaustaviti – vratiće se Srbi, začuće se zvona, progledaće Simonida.

iskra.co

---