-Piše: Dejan Kandić

Dobar ovaj put, Nikšić – Lipci... u sebi razmišljam dok se smjenjuju Vitalac, Trubjela, Velimlje, Vilusi, Grahovo, Dragalj... Razmišljanje mi prekidaju muzičke numere sa radija, loš signal ali mi ne pada na pamet da ga isključim. Malo se udubih kad čuh glas Ramba Amadeusa. I tako počeše misli da lete s jedne teme na drugu, sa Ramba na popa Mila, pa opet na Ramba i njegovu čuvenu izjavu da interesovanje za politiku zavisi od visine ličnih primanja. Pomislih... genijalno!

Pa onda opet ona o demokratiji kao teroru polupismenih... Kao da mi je trebalo da odem iz mog Nikšića tog dana da dublje shvatim genijalnost Rambovih izjava. Poslije Grkavca, ugledah more... i zamislite, opet se sjetih Ramba i one o Bokeljima koji jedu žabe i onih sa „moralnih planina“ koji, eto, imaju moralno pravo da drže moralne pridike Bokeljima. Opet pomislih... Genijalno... kako je samo intelektualno spustio onu Vukovićku iz DPS-a, koja misli da je svijet nastao godine rođenja Mila Đukanovića, a Crna Gora onda kad on dođe na vlast. Brkaju mi se misli, pa se malo i razočarah u Ramba, pa onako poluglasno sebi u bradu promrsih šta će takav genijalac u razgovoru sa polusvijetom. Ma, opet, Rambo je to, njemu sve basta...

Skoknuh s drugom u nedjelju do Nikšića, grada gdje sam se rodio, ali gdje nisam nikad živio, da se vidim sa rodbinom i prijateljima, da malo prozujim po gradu, popijem ponegdje kafu itd. Volim Nikšić, iz dosta razloga, ponajviše zbog ljubavi koju sam tamo našao ali i zbog ljudi i mentaliteta i junačke istorije. Nikšić je epicentar svih okolnih plemena, rejona i sela, pa su Nikšićani i Pješivci, Cuce, Čevljani, Drobnjaci, Rudinjani, Pivljani i mnogi drugi. Nikšić je takođe grad i svih onih drugih koje su ekonomsko bogatstvo i prosperitet tog grada doveli da žive i osnuju svoje porodice.

Pratim već dugo ekonomsko propadanje Nikšića, nije to od juče... kao da im je karma vratila zbog dovođenja mladih džemperaša na vlast. Svi se sjećamo krilatice „Iz Nikšića sve kreće“. Zaista je to tako, vjerujem da je Nikšić prekretnica, da ćemo poslije njega postati normalno društvo ili ćemo dublje potonuti u blato. Taj dan posumnjah da smo kadri praviti bolje sjutra. Četrdeset dana do lokalnih izbora, koji bi trebalo da su trivijalni, a Nikšić ključa. Kroz grad krstare crni džipovi i borbeni „audi” svih mogućih tablica. Prednjače automobili iz tri grada, Nikšića, Podgorice i Beograda. Za volanom svih tih auta su nevjerovatno slični ljudi, kao braća rođena, sve nekakve kockaste glave, napumpani mišići, mrki pogledi, poneki žvaće plastičnu kašičicu od espresa itd. Svi kao nešto snimaju, utjeruju strah, prave se važni, mnogo su bitni... Od njih zavisi sudbina Nikšića, jer baš oni grizu i kupuju za opciju koja treba da povede grad u svijetlu budućnost. Baš od njihove procjene sigurnog glasa i njihovog špila kupljenih ličnih karata zavisi sudbina ne grada nego čak države. Oni rade ozbiljne stvari, a mi koji po kafanama zbijamo šale, pričamo o poslu ili fudbalu, mi smo nevažni i beskorisni. Mi smo trutovi, a oni rade ozbiljan posa’, mnogo odgovoran, veliko je breme na njima, ipak je država u pitanju.

Po kafanama, koje kao nigdje drugo imaju status kultnog mjesta, svašta možeš da čuješ. Nisam siguran ko je prvi imao kafanu, Nikšić ili Cetinje, mada nije mnogo ni važno, samo eto nekako primjećujem sličnost. Para nema, ali se zato bistri politika. Nigdje kao u Nikšiću. Kafane prepune naroda, nedjelja neradni dan, a i političari izašli da prošetaju, pa se čuje, kupuje DPS, priča se da daju i po hiljadu eura, ali ima i caka, moraš obezbijediti deset glasova. Hmmm, pomislih odakle im sad pare kad nisu vlast, pa se dozvah i umalo sebi ne zalijepih šamar. Kako odakle im? Dozvah se, srećom, da ne ostanem za bruku tu u kafiću na korzu. Čujem još, kupuje i Daka, kažu mnogo para ima samo, doduše, ne navode koliko daje. Pa onda ona megalomanska kafanska preuveličavanja „kupio je cijelu Rubežu i Zverinjak“, glasno se nasmijah jer znam tamo jednog kojeg sto posto ne mogu kupiti.

Kažu i Vučić se maksimalno uključio, ne žali para i ljudi, sve što treba u boj za junaka... serdara... ili vojvodu... nije važno, opet haotično razmišljam i sve prenosim na papir, ne valja mi to, ali neka ga đavo nosi!

Kažu, neće ovoga puta ostaviti Srbe na cjedilu, ma nije on nikad, ne bi on to... ma kakvi. Opet se sjetih Ramba, i kako je onda intelektualno maltretirao onu Vukovićku. Kaže ona Crnogorci nisu Srbi jer Srbi nemaju brkove. Pobogu, kakva je to promaja, kako može biti toliko jaka... baš ne znam. Nego da se vratim na Vučića da nije usuo ogromne pare – jeste... Na svakom koraku se vidi, samo se zapitah onako laički izlazi li SNS na nikšićke izbore, ali se opet dozvah, ne može jer smo sad nezavisni. Opet dilema – pa šta radi onda kad nema SNS-a u Nikšiću, ali se opet dozvah.

Shvatio sam, sve sam skapirao i prepao sam se. Prepao, jer vidim da je normalan svijet u manjini ili nedopustivo tih. Njihov glas mora biti jači, da glasno kažu da nije važna nacija i politička pripadnost, jer Nikšić je naša nacija i iz Nikšića sve kreće.

---