-Piše: BorivojeĆetković

Apelacioni sud Crne Gore uvažio je žalbu na presudu za „Državni udar“, to jest ukinuta je prvostepena presuda, jer su u postupku njenog donošenja, kako je navedeno, i u samoj presudi počinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Bio je zaista vakat da viša sudska vlast poništi sramotnu prvostepenu presudu podgoričkog Višeg suda liderima DF-a Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, Mihailu Čađenoviću, dvojici ruskih državljana i grupi državljana Srbije. Dvije godine je trajao sudski proces, farsa od suđenja – na krajnje primitivan, prostački način gažena su prava optuženih i njihovih branilaca da dokažu istinu. Ni sudsko vijeće ni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a nije riječ o usamljenim slučajevima, već o veoma raširenoj praksi i u sudstvu i u tužilaštvu (čast izuzecima, kojih, dakako, ima) nemaju, kako kažu pravnici, zdravu pravnu logiku. Nije, dakle, riječ samo o donošenju odluka po nalogu svojih gazda, već o alogičnom zaključivanju koje dovodi do raspamećivanja.

Šta reći o „državnom udaru“, i to upotrebom oružja o kojem priča Katnić?! Oružja, međutim, nema – negdje je „na dnu nekog jezera u Srbiji”! Corpus delicti ne postoji – nema predmeta kojima je trebalo da se učini krivično djelo, a optuženi su osuđeni! Dakle, presudu je trebalo ukinuti odmah nakon konstituisanja nove vlasti, jer s takvim sudijama i tužiocima ne može se izgraditi ustavnopravni osnov i norme ponašanja neophodne za trajnu demokratiju. Na ukidnje pesude reagovao je DPS: „Donijeta je u atmosferi kontinuiranih pritisaka vladajuće većine na pravosudne institucije.“ Kakva drskost: DPS spočitava novim vlastima da su vršile pritisak na sud, a oni su 30 godina pritiskali i sud i tužilaštvo i sve institucije sistema – riječju, država je bila zarobljena.

Povodom presude oglasio se i Januš Bugajski, saradnik vašingtonskog nevladinog sektora za analizu evropske politike, višedecenijski Milov lobista (plaćen, naravno, debelim parama građana Crne Gore) i političar veoma blizak Bajdenovoj administraciji. Bio je izričit: „Cilj odluke Apelacionog suda je povećanje uticaja Beograda i Moskve“ i da se nove crnogorske vlasti udaljavaju od svojih proklamovanih ciljeva. „Nova vladajuća koalicija je možda obmanula Vašington i Brisel da vjeruju da će njen prioritet biti borba protiv korupcije i nepotizma. Naprotiv, postaje očigledno da pojedini članovi nove vlade pokušavaju da zataškaju korumpirane veze sa ruskim oligarsima i obaveštajnim službama, što slabi nezavisnost Crne Gore.“ Ovaj međunarodni stručnjak za Balkan, kako sam sebe naziva, šalje poruku Bajdenovoj administraciji da je Đukanović jedini dokazani i sigurni partner NATO-a i Vašingtona, da novoj vlasti ne treba vjerovati bez obzira na koalicioni sporazum tri pobjedničke koalicije, potpisan odmah nakon pobjede na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020. godine.

Odnosi zvanične Podgorice i zvaničnog Beograda daleko su od toga da bi odgovarali procjeni američkog analitičara – srpski ambasador u Podgorici proglašen je za personu non grata. Što se tiče ruske „opasnosti”, nje nije bilo 2006. godine, kada je Putin među prvima priznao nezavisnost Crne Gore, niti kada su u vrijeme globalne ekonomske krize 2008. godine u Crnu Goru iz Rusije ušle dvije milijarde dolara.

Možda u Vašingtonu ima i onih (iz Klintnove administracije) koji bi prihvatili ocjene Milovog lobiste, ali u Briselu, Berlinu i Londonu njegova priča više ne pije vodu; Đukanovićev režim je u mnogim zemljama EU viđen kao leglo kriminala i korupcije.

---