-Piše: Dragan Mraović
Ambasador Srbije
Vladimir Božović je usmeno i pisanim putem upozoren da krši Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima. Recimo, izjavio je da „novu Vladu Crne Gore neće i ne treba birati ni ambasada Njemačke, SAD, Srbije, EU, Rusije ili bilo koje druge strane države već je to isključivo i ekskluzivno pravo Crne Gore...“. Čudno je da on kao advokat ne shvata da je to eklatantno kršenje pomenute konvencije po kojoj nema pravo da komentariše unutrašnja politička zbivanja u zemlji prijema. I što to Božović nije oposlio u svojoj zemlji pa spriječio SAD, Englesku i Njemačku da mu sastavljaju vladu i postavljaju ministre? Zna li da je američki ambasador
Kirbi dao na ceduljici Gospodarčiću imena nekih ministara? Zna li da je strijeljani premijer
Đinđić rekao da nije ni znao za
Božidara Đelića dok mu on nije nametnut spolja da bude u Vladi? Kome to soli pamet ambasador Božović da u Podgorici ne treba da biraju Vladu strani ambasadori? Zašto vidi trun u oku brata svojegaâŚ?
Ipak, svjesno ili nesvjesno pripomažući Gospodara, Božovića koriste i neki „koalicioni partneri“ da bi torpedovali profesora
Krivokapića. Umjesto da se bave demontažom milogorskog mafijaškog režima, oni se bave „ambasadorom“. Čak i da nije kršio međunarodna akta, a protjeran je, Božović se ne može vraćati, jer država prijema ima mogućnost da proglasi svakoga za „personu non grata“, bez objašnjenja. Kažu kritičari profesora da on samo treba da poništi tu odluku i da vrati Božovića. Ima, kažu, neke instrumente. A ima li on instrument da natjera predsjednika Crne Gore da potpiše agreman? Šta vrijedi poništenje odluke na nivou Vlade, ako nema agremana predsjednika? Jesu li dobili napismeno da će Gospodar potpisati agreman?
Ne bi li bilo primjerenije da neki „koalicioni lideri“ skrenu pažnju svom pokrovitelju u Beogradu da još nije ni makao prstom da uspostavi kontakte sa novom Vladom u Podgorici? Da pitaju kako to da o mafijašluku Gospodara nisu htjeli ni da čuju Đinđić i
Boris, a sada ni Gospodarčić? Zašto ne dozvoljavaju profesoru bar onih sto dana da vide šta će učiniti? Nije ni sjeo u kabinet, a već su ga spopali kao gubari... I to neki koji su na referendumu o secesiji Crne Gore zdušno podržali glasovima svoje partije Gospodara što je bilo direktni uvod u secesiju Kosmeta? Treba li im objašnjavati ko je to rekao i zašto je tako?
Ne moramo se slagati sa profesorom, a ni sa
Dritanom, ali ih treba pustiti da rade. Da imaju vremena da pokažu kuda idu. Dosadašnja opozicija je više od dvije decenije trpjela Gospodara, pa može li da istrpi i ovu dvojicu bar tri mjeseca? Što im otežava rad napadima iza kojih se naziru sujeta i narcisoidnost? Koalicioni partneri imaju moć da sruše tu vladu kad god požele. Ili da zamole profesora da ode da oni zasjednu. Mogu odmah da uskrate pažnju Dritanu, a možda i ne mogu, jer treba prvo da nađu onih par procenata glasova bez kojih bi i dalje bili opozicija. Ali, neka se onda prisjete nekih od njihovih sadašnjih prvaka koji su se zalagali za otcjepljenje od Srbije, za NATO, a uzimali veliku platu od –
Miloševića!
Ima u nekim potezima profesora i Dritana zbunjujućih stvari. Ali, sačekajmo da vidimo zašto, jer još nisu ni počeli da rade. Orkestrirani medijski napadi iz Beograda usaglašeni sa nekim „koalicionim liderima“ izazivaju sumnju da je neko u Srbiji i dalje veliki prijatelj sa šefom milogorske hobotnice, a da bi neko u pobjedničkoj koaliciji opet glasao za njega.
Nastavi li se ovako, eto Gospodara natrag! Zato srećna Nova i sa Gospodarom i sa profesorom. Mora se računati s obojicom, jer se ne zna što će biti, ako se ovako nastavi.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)
