- Piše: Borivoje Ćetković

Tokom sva tri dana skupštinske rasprave o ekspozeu premijera napadali su ga poslanici iz nove vlasti, i iz opozicije – ne zna se ko više i žešće. Među opozicionim poslanicima najviše reagovanja je bilo kada je novi premijer zatečeno stanje u Crnoj Gori nazvao sprženom zemljom. I predsjednik Đukanović oštro je kritikovao Krivokapićevu ocjenu ustvrdivši da se o Crnoj Gori ne može govoriti kao o sprženoj ekonomiji. Da je Crna Gora besudna zemlja o tome je pisao Milovan Đilas u svojim romanima, a da je klasno, nacionalno i vjerski podijeljena, materijalno opustošena, duhovno i moralno degradirana, mogao je Krivokapić mirne duše i to posebno naglasiti u ekspozeu. Opredijelio se, međutim, za ocjenu da je Crna Gora spržena zemlja. To je, međutim, samo djelimično tačno, jer je „sprženo” mnogo toga, ali je i „procvjetalo” dosta – tamo gdje su bile fabrike izgrađeni su poslovni centri i luksuzni stanovi. Na sprženoj zemlji stvorena je i „oaza” sa 20 i više milionera koji svojim bogatstvom mnogo zaostaju za našim šeikom Milom Đukanovićem, „komunistom”, kako su ga nazvali srpski nacionalisti. Uvođenjem neoliberalnog kapitalizma uništena je industrija, a radnici, potpuno obespravljeni, postali su puka sirotinja i jeftine sluge. Šta je fabrika uništeno širom Crne Gore dobro je poznato i u kakvom je stanju ono što je ostalo od industrije stvarane decenijama u socijalizmu. Šta je režimska Vlada učinila sa Željezarom u Nikšiću (a i sa samim gradom koji je bio privredni ponos Crne Gore) – nekada je zapošljavala hiljade radnika, a sada samo nekoliko stotina. Strateški partner iz Turske toliko je „unaprijedio” poslovanje Željezare da radnici nemaju ni za hranu, niti djeci knjige da kupe, a u takvom su ropskom položaju da su daleko više prava imali kmetovi (seljaci koji su radili na turskim imanjima) u vrijeme dok je Nikšićem gospodario beg Mušović. Sramota, i gore od spržene zemlje! Krivokapića nikako da ostave na miru. Optužuju ga da je zadužio Crnu Goru za 750 miliona na nezakonit način, tajno i bez pitanja Skupštine i prije nego što je budžet izglasan, riječju da je nešto „muljao” sa svojim resornim ministrima i njihovim uticajnim prijateljima u stranim finansijskim krugovima. Što se tiče „muljanja”, najveći „muljač” u novijoj crnogorskoj istoriji je Đukanović – svuda gdje je mogao i kada je mogao uzimao je zajmove, ne pitajući za kamate i krčmio prirodne i društvene resurse. Još od starog gospodara, Nikole I Petrovića hoće nam se u zaduživanje – krediti uzeti kod bečke Ledererbanke bili su toliki da su vraćani i u SFRJ. Krediti su, veli Krivokapić, vrlo povljni i „bićemo mirni naredne dvije godine”. Možda nijesam u pravu, ali novi premijer suviše je siguran u svoja predviđanja, mada, i da nije pandemije virusa korona, živimo u vremenu velike neizvjesnosti. Obećao je i nultu toleranciju na korupciju, i to u ovakvom sistemu lupeškog kapitalizma, a ako to ostvari ne gine mu Nobelova nagrada za ekonomiju. Zaduživanje je neophodno, jer je u budžetu rupčaga, a treba obezbijediti sredstva za plate i penzije, za pomoć hiljadama onih koji su zbog pandemije ostali bez posla, ili su im značajno smanjena primanja. Dakle, prioritetni zadaci su: spasiti živote, obezbijediti hljeba za gladne, za radnike i sirotinju i pristupiti i stručno i hrabro donošenju zakona o demontaži režima.

---