- Piše: Dejan Mirović
Krajem septembra 2016. godine, oko mjesec dana prije izbora za predsjednika SAD,
Aleksandar Vučić je u Njujorku učestvovao na panelu koji je organizovala Fondacija „Klinton”. Pored Vučića, na panelu je govorio i
Bil Klinton. Na taj način se Vučić svrstao na stranu
Hilari Klinton u predizbornoj kampanji. Na pitanje novinara RTS (u emisiji „Oko”) zašto podržava Klintonovu protiv Trampa, Vučić je odgovorio: „Zato što sam pametan... Za razliku od onih koji misle da su mnogo mudri što će da viknu u srpskim novinama⌠šta ćemo da radimo ako pobijedi slučajno Hilari Klinton?“ Na predsjedničkim izborima je tada pobijedio
Donald Tramp.
Nakon toga je savjetnik Trampa
Rodžer Stoun izjavio, u emisiji „InfoWars” da je FBI pokrenuo postupak protiv Hilari Klinton zbog optužbi da je, između ostalog, dobila novac od Vlade Srbije s ciljem organizovanja posjete Aleksandra Vučića.
„Jedan od razloga pokretanja postupka protiv Hilari Klinton jeste činjenica da je Srbija uplatila dva milona dolara⌠i da je taj novac poslat Fondaciji „Klinton”. To je kriminalna radnja.”
Vučić iz ovako velikog spoljnopolitičkog promašaja i skandala nije izvukao pouku. Naprotiv, četiri godine kasnije, umjesto da kao predsjednik jedne male države vodi uzdržanu politiku, Vučić je ponovo odabrao „svog“ kandidata na predsjedničkim izborima u SAD. Ovog puta Trampa.
U tom kontekstu Vučić je nekoliko mjeseci prije izbora u SAD započeo neustavne i netransparentne pregovore o zaključivanju Vašingtonskog sporazuma sa Trampovim specijalnim predstavnikom
Ričardom Grenelom. Protiv zaključivanja Vašingtonskog sporazuma je bila Rusija. Prema javnom priznanju
Ivice Dačića od 14. jula
, Sergej Lavrov bio je protiv odlaska srpske delegacije u Vašington. On je to jasno stavio Vučiću do znanja prilikom posjete Beogradu 18. juna kada je insistirao i na poštovanju Rezolucije 1244 SB UN koja garantuje da je KiM dio Srbije.
Vučić je iz pregovora o zaključivanju Vašingtonskog sporazuma isključio EU (tj. Njemačku i Francusku) iako je ona bila određena Rezolucijom GS UN iz 2010. za posrednika u pregovorima između Prištine i Beograda.
Trampovi protivnici u SAD su takođe bili protiv zaključivanja Vašingtonskog sporazuma u vrijeme predizborne kampanje. U prilog tome, Specijalno tužilašto za ratne zločine OVK je 24. juna predalo Specijalnom sudu za ratne zločine u Hagu predlog optužnice protiv
Hašima Tačija i njegovih saradnika. Glavni tužilac Specijalizovanog suda
Džek Smit je u vrijeme
Obamine administracije bio načelnik Odjeljenja za javnu odgovornost Ministarstva pravde SAD (US Department of Justice) i v.d. saveznog tužioca u Tenesiju. Dakle, optužni predlog je očigledno bila vrsta pritiska
Bajdenovih pristalica na isključivanje Tačija iz pregovaračkog procesa. Nakon toga, Hašim Tači je odustao od odlaska u Vašington.
Vučić ni nakon toga ne odustaje od podrške Trampu. Vlasti u Beogradu javno pozivaju Srbe u SAD da glasaju za Trampa. Dačić u avgustu izjavljuje da je za Srbe bolji kandidat Tramp. Istog mjeseca se u SAD formira organizacija „Srbi za Trampa 2020”.
Četvrtog septembra Vučić u Bijeloj kući pred Trampom potpisuje Vašingtonski sporazum. On tako postaje jedini evropski predsjednik koji je potpisao međunarodni ugovor u Bijeloj kući u vrijeme predizborne kampanje 2020. Vučić je tog dana, uprkos zvaničnoj politici EU, priznao i Jerusalim za glavni grad Izraela. Pristao je na antikineske ekonomske odredbe. Uprkos protivljenju Rusije, odustao je i od kampanje za povlačenje priznanja Kosova i omogućio secesionistima iz Prištine da za godinu dana podnesu molbu za ulazak u UN bez protivljenja Srbije. Istog dana izjavljuje da je sa Trampom razgovarao u četiri oka 15 minuta.
U novembru Bajden, po svemu sudeći, pobjeđuje na izborima. Ne sačekavši zvanično proglašenje izbornih rezultata, prije Rusije, Kine, Meksika, Brazila i drugih država, Vučić čestita Bajdenu. Sedmog novembra izjavljuje da je sa Trampom govorio u životu samo dva puta po minut.
Prehodne činjenice pokazuju da Vučić vodi diletantsku spoljnu politiku. U unutrašnjoj politici, zbog kontrole medija i slabe opozicije u Srbiji, on do sada nije snosio posledice svoje nekompetentnosti i prozirne prevrtljivosti. On je izgleda zaboravio i da u spoljnoj politici ne komunicira sa svojim polukriminalnim okruženjem i mediokritetima, već sa diplomatama i svjetskim liderima koji su na daleko višem nivou od njega. Vučić je svojom avanturističkom i diletantskom politikom povodom izbora u SAD Srbiju doveo u poziciju da joj ne vjeruje niko ni u Moskvi i Pekingu, ni u Briselu, niti u Vašingtonu.
)){kind=small}
