- Piše: Borivoje Ćetković

„Bože dragi, čudna dogovora!/ Bi li ovo đeca poslovala?/ Ne smijemo javit što je javno;/... Ka da činit što treba ne znamo. Kad sam gode mnogo razmišljava,/ Vazda mi se

posa povukova;/Ko razgađa, u nas ne pogađa”.(Njegošev knez Janko)

Zar je zaista bilo potrebno toliko vremena da bi tek početkom decembra bila zakazana sjednica Skupštine, na kojoj treba da bude formirana ta, kako je nazivaju, ekspertska vlada. „Posao” oko njenog formiranja mnogo se „povukova” – bilo je optužbi, prepirki i teških riječi među liderima partija i političkih grupa koje čine pobjedničku koaliciju. Odgovornost treba da podijele „po kapa” (kako su govorili stari Crnogorci) počevši s vrha, od Krivokapića, pa dalje po dubini u rukovodstvima partija i stranaka. Vlada nikada potrebnija: suočeni smo sa socijalnim i ekonomskim kolapsom, sa pucanjem zdravstvenog sistema – ljudi ostaju bez posla, nema se ni za hljeb, a bolnice napunjene bolesnicima zaraženim virusom korona. Dakle, na pobjednicima je velika odgovornost, a oni se ponašaju krajnje neodgovorno – bez mitropolita Amfilohija, koji je danas potrebniji nego ikada, nijesu u stanju da postignu dogovor. Samo strah od povratka DPS-a drži ih na okupu. Nemam namjeru da sudim i presuđujem o glavnim akterima, krivcima odlaganja formiranja vlade, da se svrstavam na bilo koju stranu, ali kao građanin molim sve uključene u sporenja i prepirke da već jednom prestanu sa svađama, i počnu ostvarivati obećanja data biračima – definišu politiku i donesu mjere kojima će izvršiti demontažu kriminalnog režima. Neke stvari se, ipak, moraju pojasniti. Pođimo redom i počnimo od sporazuma pobjedničke koalicije, postignutog odmah nakon 30. avgusta.

U prilogu objavljenom u „Danu” 13. oktobra povodom ovog dogovora citirao sam misao Valtazara Bogišića, poznatog pravnog pisca i teoretičara, da „što se grbo rodi vrijeme ne ispravi” i, nažalost, mnogo toga šta se u međuvremenu dogodilo, dalo mi je za pravo.

Sporazum je atipičan za političke subjekte koji pobjeđuju na izborima – njime se jasno kaže šta se neće mijenjati, dok o mjerama koje će se koristiti u razvlašćivanju režima nema ni riječi. Da ustane iz mrtvih knez Janko se ne bi mnogo dvoumio – rekao bi: „Bože dragi, čudna dogovora”!, i da nije iz „glave čitavog naroda”. Bio bi u pravu. Zaista nije „iz glave” onog dijela naroda koji je glasao protiv despotije Mila Đukanovića, a da li je samo i iz glave trojice lidera pobjedničkih koalicija – mislim da nije. Ne treba mnogo vijuga u glavi, pa da konstatujemo: nekadašnje Milove gazde, koje su ga pustile niz vodu (postao im je teret), novoj vlasti dale su određene „savjete”. Evo i dokaza: ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke u intervjuu za „Dan” 30. oktobra izjavila je „podstičemo mandatara da sektor bezbjednosti povjeri onima koji su posvećeni prozapadnim vrijednostima”. Šta nam je sve donijela ta „posvećenost zapadnim vrijednostima” dobro je poznato i suvišno je komentarisati, kao i tu Krivokapićevu opijenost Evropskom unijom i njegovu iskrivljenu percepciju njene prave stvarnosti. Povodom američkog „podsticanja” mandatara Krivokapića oglasila se i ruska ambasada u Podgorici – saopštenjem MIP-a Ruske federacije od 8. novembra.

U saopštenju se, između ostalog, kaže da se „američka ambasadorka nije ustručavala da javno ukaže Krivokapiću koje i kakve ličnosti mogu biti izabrane u sektoru bezbjednosti... Vjerujemo da će u Podgorici bez tuđih nametnutih poruka moći da riješe zadatke koji proizilaze iz rezultata parlamentarnih izbora 30. avgusta”. Rusko ministarstvo se oglasilo, skrenulo je pažnju Amerikancima da se ne miješaju, dok se srpski zvaničnici nijesu oglašavali – neće da remete dobre odnose sa Vašingtonom. O izboru kandidata za ekspertsku vladu i budućem premijeru Krivokapiću, njegovim filozofsko-religijskim pogledima na društvo i čovjeka, njegovim shvatanjima razvoja crnogorske privrede (tačnije njenih bijednih ostataka), biće riječi u narednim prilozima.

---