- Piše: Čedomir Antić
Dragi profesore,
Jednom davno... Vi se tog vremena možda i ne sjećate: Crkvi je bilo dobro, a rat je bio izvan Crne Gore pa nije bilo ni važno. U Srbiji je na vlasti bio
Slobodan Milošević. Ušao je u rat nespreman i bez plana. Baš kao i svi drugi režimi u republikama nekadašnje Jugoslavije i on je zamrzao deviznu štednju građana. Jedan Crnogorac mu je od tada svakog dana poštom slao preporučeno pismo u kome ga je grdio, psovao i proklinjao. Pošto je Milošević umio da bude čovjek duševan, a i sam je vukao porijeklo iz naših crnogorskih krajeva što ga je činilo zemljakom sa buntovnim štedišom, u jednom je času pozvao direktora banke i naredio mu da dosadnjakoviću isplati njegov ulog. Pomišljam da bi i u ovom našem slučaju moglo da bude tako, ali znam da neće. Vi meni ništa ne dugujete. Ako ne priznajete dug onima sa kojima ste pobijedili pa sada tvrdite da ste „general bez vojske”, šta da očekujemo tek mi kojima nije sav politički program napisan prije 19. vijeka, koji nismo državljani „Vječne Crne Gore” i, što je najgore, ne pripadamo niti jednom od njenih plemena? Vi ste u jednom mjesecu postali general, dobili rat, odrekli se svoje vojske i došli na vlast. Šta Vas, uopšte, iko može da savjetuje? Posebno neko mlađi, neotačestven, neplemenit, necrnogoričan... Ipak, kao što vjerovatno pretpostavljate, Časnejši, moram. Moralni imperativ uvijek je bio opravdanje dosadnjakovićima i glupanderima. Prihvatam oba epiteta samo da bih rekao.
Postoji ta dosadna i sasvim neprijatna datost pragmatične, realne politike. Najvažnije je stvari uraditi u pravo vrijeme i sa odmjerenom dozom. U politici ne mjerimo stvari vjekovima, niti namjere mnogo znače ishodima. Vi stojite nasuprot najmoćnije, najveće i najzloćudnije kriminalne hobotnice koju poznaje Evropa 21. vijeka. Iskustava iz državne uprave i borbe protiv organizovanog kriminala imate, sve zajedno sa saradnicima, otprilike onoliko koliko ima DPS-ov kadar koji se prije dvije godine vratio sa mastera u Beogradu. Koraci koje treba da preduzmete da bi učvrstili demokratiju i pravdu u Crnoj Gori, međutim, jasni su i poznati. Vi neprekidno morate da insistirate na borbi protiv organizovanog kriminala i na vraćanju najmanje milijarde eura koju su pripadnici režima ukrali građanima Crne Gore. U napadu je potpuno besmisleno da spominjete Beograd, to je i netačno i politički besmisleno. Važno je ko to radi i kako. Treba da tražite da Skupština ukine imunitet diktatoru
Milu Đukanoviću, da tražite pravedan i efikasan proces od strane specijalnog suda koji će na početku pročišćenja države imenovati Skupština. Ptice na granama, pa čak i Vaši iskusni savjetnici, znaju da građanima Crne Gore nikada neće biti omogućeno da sude Đukanoviću, ali će Vaša hrabrost i odlučnost pomoći da Vas konačno ozbiljno shvate oni koji su Vas tako lako nagovorili da prihvatite priznanje Republjik Kosova, zastavu, kao i himnu stihoklepca ustaše. Ako Vas ozbiljno shvate, skloniće svog
Norijegu u inostranstvo i Vi ćete moći da pravedno procesuirate dvjesta njegovih najznačajnijih saučesnika i pet stotina korumpiranih činovnika srednjeg ranga. Odatle ćete konfiskacijom izvući i novac koji ćete uskoro morati da pozajmljujete.
Mislite kako će sve ići dobro. Prvo ste tako uspješno pobijedili DPS, a sada ćete da razbijete – kako nas ono zovete Vi i Vaši saradnici – „Vojno krilo DPS-a”?! I? Mila ćete u penziju, naše vođe u zatvor? A vlast ćete dijeliti sa kim? Sa poletarcima i onima kojima je „mir nacija”, ili sa ambasadorima i penzionisanim pravim generalima koji su izdali svoju državu? I šta ćete onda? Da obnovite što je nakad bilo: Crnu Goru
Petrovića? Sa kim? Sa
Slavkom, Darkom, Tamarama... Slušam ovih dana rasističku mržnju sa kanala Crne Gore. Iz Srbije dovode fašiste odlikovane Veleredom kralja Tomislava. Srbija je, govore puna dva mjeseca poslije Vaše „pobjede”, Crnu Goru odvela u Aziju. Tvrde da će srpske stranke biti zabranjene. Kako će
Bajden „ukinuti nade Srba iz Crne Gore”.
Šta se promijenilo za „vojsku” koja Vas je tako lijepog, pametnog i šezdeset i pet godina za svoj narod nezainteresovanog, dovela na vlast? Vi mislite da narod ne može propasti. Da će svi podržati Vašu politiku pa ćete voditi Crnu Goru gdje je Vama drago. Magnifike, da Vam kažem iskreno, ovo je poslednji put da Srbi iz Vaših krajeva daju šansu državi koja ih neće. Ako ostanemo obespravljeni, ima i drugih načina da slobodu povratimo. Ne moramo Više živjeti zajedno i čekati da nas sa kesama ukrcaju na traktore i pošalju u Srbiju. Ako prava – ona osnovna albanska i bošnjačka – ne dobijemo, možemo mi biti slobodni i za sebe, u našim zemljama Primorju, Hercegovini i Raškoj.
(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)