<br />
Sjutra će u Beogradu biti predstavljen dvanaesti godišnji Izvještaj o političkim pravima srpskog naroda u regionu. Ovaj izvještaj objavljujemo svakog 4. avgusta, na dan kada je prije četvrt vijeka hrvatska vojska uz pomoć Sjevernoatlantskog saveza izvršila najveći etnički progon u Evropi nakon 1945. godine.

Udruženje Napredni klub još od 2008. godine objavljuje izvještaje o političkim pravima Srba u osam okolnih država, te jednoj teritoriji. Nadali smo se da će ovaj naš rad, usmjeren ka očuvanju identiteta srpskog naroda, biti lijepo viđen i dobro primljen. Tražimo samo ono što je Srbima u ovim državama već bilo dato ili od legalnih vlasti čvrsto obećano. Ništa što od Srbije i Sjeverne Makedonije već nije dobijeno. Nadali smo se da ćemo uticati na srpske vlade da ovo važno pitanje – status 1,7 miliona naših sunarodnika, koji žive i u dvije savremene države u kojima je srpski narod do 1945. bio većinski – stave tamo gdje mu je mjesto. Među prioritete državne i nacionalne politike. Da ovoj politici pridaju onaj značaj koji joj, s mnogo prava, daju Mađarska, Hrvatska, Bugarska, Turska... Otvorili smo mnoga vrata, načinili neka od njih u betonskim zidovima. Probudili smo razne zvijeri i iz grobova dozvali aveti. Dobro smo to uradili – usred zime i u podne. Saznali smo da je put dug, ali i da postoji.

Pitanje kršenja legitimnih ustavnih i zakonskih prava srpskog naroda nije slučajno, niti je riječ o posledicama teškog ratnog nasleđa. Uzrok mu je uglavnom šovinističko državno nastojanje s ciljem asimilacije ili progona radi stvaranja monolitne države nacija koje se često još uvijek traže i konstruišu. Sjedinjene Države i ostale saveznice iz Kvinte su nijeme pred tim, iz razloga njihove imperijalne politike i inercije iz starih vremena koja im je onemogućila da ujedine Evropu, a demokratiju učine globalnom. Grijeh je u svemu i na zvaničnoj Srbiji koja nije izgradila ustanove i nije se ujedinila oko zaštite političkih, građanskih i ljudskih prava svog zagraničnog naroda.

Tokom 2019. i 2020. došlo je do vjerskog i nacionalnog progona u jednoj evropskoj državi! Taj progon izvršen je u Crnoj Gori, gdje je donesen zakon o vjerskim zajednicama čijim slovom i pratećim ugovorima je obespravljena i u neravnopravan položaj dovedena Srpska pravoslavna crkva kojoj pripada 70 odsto građana ove zemlje. Nastojeći da skrši mirne proteste vlast je vršila razna nasilja, građani su prebijani i hapšeni. Srpski narod u Crnoj Gori izložen je raznim pritiscima i asimilaciji. Prema njemu režim DPS-a vrši politiku aparthejda. Srbi su srazmjerno pet puta manje zaposleni u državnoj službi od nacionalnih Crnogoraca. Oduzeta su im i osporena Ustavom i zakonima zagarantovana prava i ravnopavnost kad je riječ o prosvjeti i kulturi. Kampanje mržnje u medijima i preko državnih ustanova na našem kontinentu nisu viđene od pada fašističkih režima u Grčkoj i Portugalu. Misli o Svetom Savi kao inspiratoru fašizma nisu iznosili ni Mile Budak, ni Franjo Tuđman, ali ih javno izgovara premijer jedne savremene evropske države, Duško Marković.

Republici Srpskoj je pod međunarodnim pritiskom nametnuto dalje uključivanje u NATO. Protivzakonito je izabrana nelegitimna Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH (kome je mandat istekao prije petnaest godina) oduzeo je našem entitetu poljoprivredno zemljište koje čini 7 odsto njegove teritorije. Srbima nisu priznata ustavna prava u tri kantona Federacije BiH.

U Hrvatskoj je bilo najviše registrovanih napada na Srbe u proteklih šest godina. Nisu ispunjena sva zakonima predviđena prava za srpski narod. U Sjevernoj Makedoniji srpski narod ne uživa slobodu vjeroispovijesti i nema ista prava kao manjine susjednih država. U Albaniji i Sloveniji prava Srba su znatno manja nego prava Albanaca i Slovenaca u Srbiji. U Rumuniji i Mađarskoj stanje je dobro, kao i prethodnih godina.

Zbog sve veće obespravljenosti srpskog naroda u regionu korice izvještaja su crne još od 2016. godine. Ostaće takve i ako pritiscima i korupcijom hrvatske i druge šovinističke vlasti uspiju da natjeraju predstavnike srpskog naroda da slave dane kada su ih ubijali u hiljadama, a protjerali u stotinama hiljada. Nećemo odustati dok Srbi ne budu slobodni i ravnopravni. Tokom prethodnih dvanaest godina primali su nas srpski predsjednici Tadić, Nikolić i Vučić, mnogi ministri; predstavnici Naprednog kluba govorili su u Narodnoj skupštini, pred ambasadorima i stranim izaslanicima. Ipak, nije bilo dovoljno i ovo je tek početak. Borićemo se, i to ne samo u narednim decenijama, već ako je potrebno i vjekovima. Naša borba je pravedna, Bog će nam pomoći, pobijedićemo.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---

”