- Piše: Čedomir Antić
Gospođo profesorko, ambasadorko,
Samo da znate kakva me je čast obuzela kada sam saznao da idete zajedno sa mojim narodom na litije. Vi, studentkinja generacije, Crnogorka sa Kembridža, doktorka sa JUDIDžIJA, profesorka univerziteta, ambasadorka u Francuskoj... I sve to sa trideset godina! Pa neka mi neko kaže da je Crna Gora loša država! Ili da je bar bila loša, jer da je dobra danas ne biste zajedno sa mojom braćom Srbima i mojim jednovjernicima pripadnicima Srpske pravoslavne crkve, šetali za svetim, čudotvornim ikonama.
Nešto sam stariji od Vas, ali smo praktično vršnjaci. Od Vašeg pisma javnosti obuzela me je jedna milina. U opštem smislu.
Samo... Nešto me je i začudilo u toj Vašoj objavi. Kažete kako hodite litijama da bi svi građani dobili svoju crkvu. Dakle, Vi ne branite Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve. Vi želite njenu reformu u „pravoslavnu crkvu Crne Gore”. Pitam se, odakle Vam – kao osobi koja nije aktivna vjernica, koja ne bi bila ambasadorka da nije bila dio režima DPS-a – moralno pravo da predlažete tako nešto? Pišete kako ste glasali za nezavisnost, zamišljali državu u kojoj su svi građani ravnopravni... To se nije dogodilo. Srpski narod je bio segregiran i obespravljen i prije i poslije 2006. godine. Zašto onda očekujete da će i ta vještačka crkva – koju bi za Vaše etnocentrične potrebe sada od naše, srpske, crkve stvorili – biti nešto više od jednog novog instrumenta crnogorskog nacionalizma? Zar nije Vlada kojoj ste pripadali 1997. godine na sličan način zloupotrijebila slobodoljublje i demokratičnost srpskog naroda u Crnoj Gori? Bili smo braća kada smo se borili za demokratiju, a onda su Crnogorci dobili ministarska, direktorska, profesorska i ambasadorska mjesta, a Srbi – batine, zatvore, sudske progone, nezaposlenost, poniženja...?
Da li razumijete činjenicu da vladari Duklje, koje savremenici spominju i kao Srbe, ali nikada kao Crnogorce, nisu bili pravoslavci? Pravoslavna crkva u Crnoj Gori postoji samo kao crkva Sv. Save (Srbina iz Raške) i Sv. Vasilija Ostroškog (Srbina iz Hercegovine). Zato, ona je srpska crkva i tačka. Vi možete biti pravoslavka kao dio SPC ili da stvorite sopstvenu crkvu, ali bez srpskih svetitelja, tradicija, manastira i crkava. Reći ćete kako su i Vaši preci gradili te crkve. Jesu, ali su Vaši politički uzori iz te crkve izašli rušeći kapelu na Lovćenu, zatirući Ćirilicu, stružući natpise na đedovoj grobnoj ploči (kao rektor Univerziteta Crne Gore), masakrirajući svog mitropolita i strijeljajući zakonitog bana. Odričući se đeda, napustili su i njegovo duhovno imanje. Zauvijek.
Da li stvarno mislite da nam nije jasno da
Đukanović želi upravo to što i Vi? Govorite o građanskoj državi. Da li to građansko važi samo dok vi, Crnogorci, držite sve poluge vlasti? Zašto taj princip niste prihvatili u zajedničkoj državi Srbije i Crne Gore? Ionako ste dominirali. Pa Đukanović 2018. tvrdi da Srbi nisu ni u Srbiji dovoljno zastupljeni u vlasti. Sjećam se kako su direktor moje osnovne škole, dva direktora gimnazije i jedan od troje dekana mog fakulteta, dok sam se školovao, bili nacionalni Crnogorci – ne baš kao Đukanović, ali isti Vi.
Izgleda, gospođo profesorko, da ste u Crnoj Gori samo Vi pravedni i ispravni. Kažete kako Vam smeta segregacija Srba a sjećate se kako su Srbi segregirali Crnogorce? Kada? Koja je to vlast segregirala Crnogorce u Crnoj Gori devedesetih godina?
Milo Đukanović je predsjednik Vlade od kraja osamdesetih – od Vaše desete godine. Kako ste postali ambasadorka i profesorka ako je on tako loš? Kao nezavisni um i vunderkind? Nisam siguran.
Ja sam se protiv
Slobodana Miloševića borio. I ja sam bio najbolji student, samo u osmomilionskoj Srbiji. I bio sam bez posla. Otac mi je izgubio posao i umro u 51. godini. Moju majku je na ulici tukla grupa policajaca na čelu sa zloglasnim pukovnikom
Tutincem. Gdje su Vaše žrtve?
Vi želite, kao i režim, crnogorsku crkvu. Crkve ne nastaju bez vjernika. Gdje je, u kojoj parohiji, sekta
Miraša Dedeića stekla dovoljno vjernika pa da sveštenik srpske mitropolije postane višak? Nigdje. Da li nas zato danas obmanjujete?
(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)