-Autor: Miodrag Šorić

Kriza izazvana virusom korona je smrtonosna i katastrofalna. I biće još gore. Ali, jednom će i ona proći, a svijet će nakon toga da bude drugačiji. Strahovi i patnja koje je izazvao virus ostaviće pečat na dušama ljudi. Mnogi građani bogatog Zapada će se, mnogo snažnije nego do sada, zalagati za snažnu državu; državu koja će ih bolje zaštititi. Jer samo država – ako iko – može da pobijedi ovakve opasnosti kao što su pandemije.

To su, međutim, loše vijesti za preduzetnike. Jača država znači i veći porezi, više birokratije i pravila, duže procese prilikom donošenja odluka i manje novca u džepovima potrošača. Samim tim biće manje potrošnje i privrednog rasta. Ali, ako je to cijena da se ovakva kriza ne ponovi, onda će to većina Njemaca i Evropljana da prihvati i odobri.

Država treba da riješi probleme: ako je moguće da spasi sva preduzeća i radna mjesta. Treba da pruži izdašne garancije, poreske olakšice i stane uz velike koncerne koji su u finansijskim poteškoćama. I upravo tako već sada delaju države EU, Velika Britanija, Sjedinjene Države ili Kanada. Sa svakim danom kojim se kriza produžava, sve veće će biti nepovjerenje u tržišta i sve veća čežnja za državom koja sve organizuje i štiti.

Država će izvući pouke iz krize: odlučnije nego do sada odlučivaće, na primjer, o tome gdje će se proizvoditi i pakovati ljekovi – jer nije važno samo gdje oni mogu jeftino da se proizvode, da li u Kini ili u Indiji. Ključno je da se obezbijedi da u slučaju krize ljekovi budu dostupni u dovoljnim količinama. Čak i ako to znači da će cijene važnih preparata porasti ako se proizvode na Zapadu, a ne u zemljama s niskim primanjima. Građani će to prihvatiti, jer više bezbjednosti se ne može dobiti besplatno.

To važi za ljekove, ali i za ostale proizvode i usluge. Sve što je važno za društvenu i privrednu dobrobit jedne države, ne bi smjelo više da se prebacuje u inostranstvo. Eksperti govore o „kritičnoj infrastrukturi“. Šta tu konkretno spada, a šta ne, to dugo nije bilo jasno – barem u Njemačkoj. U budućnosti će se, zbog sumnje, proizvoditi u zemlji.

No, pozivanje na brižnu državu može ponekad da izazove više problema nego što može da ih riješi. Samo da podsjetim: epidemija virusa korona izbila je u državi koja kontroliše sve, u totalitarnoj državi. U državi koja tvrdi da štiti svoje građane, a koja to nije uspjela. Državi koja iz prethodnih sličnih pandemija nije izvukla pouke. Političari, donosioci odluka iz jedne države kao što je Kina, ne moraju da odgovaraju svojim građanima. I zato mogu, bez imalo arogancije, da konstatujem propast Pekinga. A kako će se Evropska unija i SAD nositi sa krizom, to je još uvijek otvoreno pitanje.

Jača država ne znači automatski i bolja zaštita građana. U jednoj istinskoj demokratiji, punoljetni građani koji kritički razmišljaju moraju zajedno sa državom da preuzmu odgovornost – kako bi se prevazišla ovakva kriza.

dw.com

---