-Piše: Boris Jovanović

Slutili, slutili, pa doslutili...

Apokaliptične sličice zapljuskuju sva čula.

Bilo gdje da ste: čak i na morskome plavom žalu, gdje čarlija vjetrić mio...

Mada, čini mi se da je tamo, na morskome plavom žalu, sve nekako ljepše... čak i kad ne sanjate bajnu plavušu...

Traje li ljubav i u doba korone?

Ako se i to ugasilo, onda je korona baš neki opasni matrak. Ako, opet, ima ljubavi, korona će doći i proći...

Šta će iza sebe ostaviti, koliko će da manjka, niko ne može da zna...

Sigurno će preteći mnozina, a među njima i poneki čovjek, pa opet – Jovo nanovo. Do neke nove korone ili sličnog kastiga...
Lijepo ime, kako joj i priliči. Samo neka je ta krunica-koronica daleko od naših glava.

Pa čak i onih okrunjenih, zvanično i nezvanično...

Ne bi valjalo da nas manjka, a o svemu ostalome ćemo se nekako dogovoriti, kad ova alavija prođe...

Mislim nešto u poluizolaciji: da li da joj tepamo ili da je proklinjemo...

Da li da umilostivimo koronicu lutalicu, ne bi li mimo našeg i svačijeg praga ili da krenemo na nju onako mrzilački, bez milosti...

Kako god: slabiji smo čak i od jednog virusa...

Šta je čo`ek, a mora bit čo`ek...

Alkohol (naravski onaj medicinski što se ne loče), asepsol i ostale apotekarske teške haubice, pa udri, a sve Onoga moli da mržnja prema koronici ne može biti neki veliki grijeh...

Koliko god da koronica potamanimo, neka nam se ne upisuje u predebelu i pretrpanu knjižurinu grijehova...

Šta li, o šta li, dogmatici misle o tome...

Ne mislim na ovjenčane teološke glave koliko na okrunjene vladaoce koji u svojim nečasnim biografijama upisaše i ovu pošast za koju, valjda, nijesu krivi...

Ne mogu, sva je prilika, biti krivi i za ovo zlo...

Mada, korona ne čula, to i nije baš izvjesno...

Ako svako zlo ima svoj izvor i ako su okrunjeni na izvorištu svih zala, bolje je ne izvoditi zaključak, u ime one milosti i čovjekoljublja koje nam sugeriše da je čeljade, pa kakvo gođ da je, ipak, važnije od zlosretnice koronice...

Bolji je i nakazni čovjekoliki stvor od najljepše korone koja nas je zadesila...

Tako bi trebalo biti...

Korona bi mogla da mutira, pa valjda bi i čovjekoliki stvor mogao da se očovječi...

Uvijek postoji šansa, mada je sve manja...

Nego, kad sve ovo mine, a sasvim sigurno će minuti, nastavićemo tamo gdje smo stali, a sasvim sigurno smo stali...

A za nastavak biće potrebne i zaštitne rukavice i zaštitne maske i dezinfekciona sredstva...

Kad se provjetri, a provjetriće se, moraće i da se dezinfikuje...

To je istorijska nužnost, dijalektički imperativ: i dezinfekcija i egzorcizam...

Kad koronica odleprša, slijedi veliko spremanje.

Namnožilo se toga, zapatilo se...

A higijeničari odavno nijesu izbacili smeće...

Traži se odgovarajuće dezinfekciono sredstvo kad već revolucija nije u opticaju...

I u Titogradu i u Biogradu, sasvim svejedno...

(Autor je književnik)

---