- Piše: Budimir Vuković

Kad razmislim o tome šta sve ovaj slogan znači, dođe mi da zaplačem nad sudbinom čovjeka. Četiri oduzete slobode, četiri poljuljana stava, četiri oduzeta dostojanstva, četiri oduzeta saosjećanja, četiri oduzete pripadnosti većinskom narodu, četiri potencijalna hipohondra zbog nedostatka savjesti, četiri sjenke, četiri broja, četiri kukavice, četiri idolopoklonca, četiri poželjna sredstva za manipulaciju, četiri slijepca, četiri robota, četiri eksperimenta globalizacije. Jedan zaposleni baca četiri sjenke u kontaminiranom prostoru. Jedan zaposleni gazi svoje četiri i četiri tuđe sjenke. Kad bi samo mogao da vidi jadnu ulogu poželjnog građanina, nijemog posmatrača, svjedoka uličnih ubistava kome je zamukao glas, čije uši čuju samo ono što žele da čuju, čije je ljudsko stavljeno u glasačku kutiju... Četiri podložna dezinformacijama, četiri gledaoca „farmi” koji samo ne mogu da odrede svoju poziciju na „Farmi” ili u „Parovima”.

Globalizaciona propaganda koja od ljudi pravi miševe dala je vođi za pravo da koristi riječ „deratizacija“ za svoje protivnike. On je neistomišljenike svrstao u red svojih glasača misleći da će potcjenjivanjem naroda moći vječito da radi ono što radi. „Ljudi – budite ljudi“ govorio je patrijarh Pavle, a ne zamorčići.

Odušak koji daje maskirana i prividna sloboda magične demokratije sad vidimo na čemu počiva. Našim prvacima opozicije puna su usta demokratije jer ta riječ otvara vrata osvajanju moći. U nekim svojim člancima pisao sam o „demokratiji na naš način“, a sada vidim svu pogubnost širenja te zaraze.

U Evropi šetaju istopolni parovi sa malom djecom! Dobili su još jednog člana globalizacije, još jednog putnika u vremenu konačnog sistema blagostanja čiji je potencijal u startu okrenut ciljevima pokretača mašinerije koja u ime humanosti ubija čovjeka u čovjeku.

Savremena nauka obezbjeđuje stvaranje života u muškom stomaku, a ženama usađuje mišljenje o uzaludnosti rađanja i stvaranja porodice. Uživanje u životu, hrani koje ima u izobilju, konzumiranje droga i rizičnih veza već su desetkovali razvijene zemlje pa opstanak traže u svježoj krvi primitivnog okruženja koje je sačuvalo moralne i porodične vrijednosti. Svježa krv se upumpava u bolesni organizam i blagostanje se održava hirurškim putem. Globalizacija nemilosrdno crpi najvrednije resurse ostavljajući donatore – zemlje da lagano umiru pod vođstvom postavljenih marioneta.

Zaklete demokrate u politici treba da pogledaju sudbinu svojih porodica ako već imaju iskrivljeno ogledalo. Čuvari tradicije, koji održavaju svojom doniranom krvlju takozvane razvijene, našli su se na meti moćnika zatečeni masom koja želi na svome da opstane zbijajući se u redove sa osvijetljenim srcima i Bogom u svojoj unutrašnjosti. Pobuna protiv marionetskih slugu globalizma kojima je onemogućeno gaženje moralnih normi pokrenuta je u maloj Crnoj Gori gdje većinsko stanovništvo osjeća puls čitavog čovječanstva. Pomahnitali vođa želi da „deratizuje“ te ludake većinskog ljudskog roda. „Živjeli smo na lažnoj tradiciji“, njegove su riječi koje odražavaju njegovu vladavinu čiji se rezultati mogu čuti kao eksplozije na ulicama.

---