-Piše: Dragan Mraović

Terminalna faza diktatorskih režima je paranoja. Gospodara je uhvatio taj virus, pa mu se priviđaju zavjere. Priviđaju mu se velikosrbi kakav je on bio kao Miloševićev skutonoša, dok se nije posvađao s njim kada je iz Beograda došao nalog da prestane sa državnim švercom cigareta. Naime, velike smetnje Zapadu činili su poreski gubici zbog jugo-šverca, jer zbog sankcija moralo se švercovati da bi se preživjelo. Zato je predloženo Miloševiću da prestane sa državnim švercom cigareta, a da za uzvrat Zapad malo zažmuri na kontrolu sankcija. Međutim, Gospodar premijer je nastavio po svome, jer je već trpao 20 odsto prihoda u svoje džepove umjesto u budžet bez znanja predsjednika Momira Bulatovića. Zato je predsjednik imao podatak da se budžet Crne Gore puni sa 40 odsto švercom cigareta, a italijanska Direkcija za borbu protiv mafije je dala Konzulatu SRJ u Bariju podatke da se puni sa 60 odsto. Razlika od 20 odsto je ostajala u džepu premijera Gospodara. Onda je engleska obavještajna služba MI6 ponudila Momiru da proda vjeru za večeru, ali je on to odbio. Gospodar je pristao, prodao obraz i vjeru da bi mogao da trpa u svoj džep četiri od pet paklica cigareta, što je 80 odsto, a ne bijednih 20 odsto kada je to činio potajno, kao Srbin. Ali, i njegova svijeća dogorijeva, pa on zato sada huška narod da se pobije međusobno ne bi li on dobio produžetak „ugovora“ sa MI6 da „gasi“ oganj božiji koji je on izazvao i da tako još odloži robiju. Zato on sada u terminalnoj fazi paranoje huška svoje u Kolašinu da mahnitaju da je polovina ljudi u litijama nenormalna, luda, da su to oni što su išli da „ruše, pale i pljačkaju naše komšije“ (a „naše komšije“ su za milogorce albanski teroristi koji su vadili srca živim Srbima i prodavali arapskim šeicima). Milogorci vele da su to oni „koji su na dubrovačkom ratištu okaljali čast crnogorskog oružja, paleći i pljačakajući dubrovačku okolinu“. Tako oni blate svog Gospodara, jer je baš on ovako zborio o dubrovačkom ratištu u „Pobjedi“ 22. oktobra 1991: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno mišljenje je izdajničko!“ Dakle, pošto sada ovi milogorci imaju suprotno mišljenje, oni su za njega svi izdajnici, a on je po njima „palio i pljačkao dubrovačku okolinu“. Gospodar reče i da je „Milošević nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada“. A imao je suprotno mišljenje od svojih milogoraca i oko „beogradskih mračnjaka“ i „vrlikosrpske hegemonije“: „Što se tiče straha od Srbije, time pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, naslednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju... kako je naše pismo latinično, a vjera nam katolička. I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe.“

Biće da je to neka paranoična papazjanija, jer baš Gospodar sada vodi te milogorce u EU u kojoj je, po engleskom premijeru Borisu Džonsonu, a zahvaljujući euru, „njemačka produktivnost postigla apsolutnu prednost u cijeloj evrozoni”. Napoleon, Hitler, nekoliko njih je to pokušalo, a kraj je bio tragičan. EU je sredstvo da se učini ista stvar. Ona koristi različite metode u poređenju sa nacističkim diktatorom. Ali EU dijeli isti cilj kome je Hitler težio, naime da ujedini Evropu pod jedinstvenom vlašću".

Sada, milogorci i njihov Gospodar, doduše„suprotstavljeni“, hrle istom cilju, u EU pod „jedinstvenom (Merkel-njemačkom) vlašću“.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---