-Piše: Vuk Vuković

Kina prerasta u karantin, u prostor naseljen „nemrtvim“, kako se imenuju post-ljudi u filmovima koji tematizuju postapokaliptično vrijeme, fazu kada se Zemlja rifrešuje, radikalno startujući sa nulte tačke, sa tek blijedim tragom kolektivne memorije, pohranjene u disketi ili kakvom organizmu (virusu) mutanta, onog koji je došao niotkud, jedva imajući bilo šta sa zemljanima, misionarima koje je sam progres u fantastičnoj budućnosti stajao daljeg postojanja, u ovom do sada, poznatom nam obliku.

Na snimku vidimo: u specijalnim, naučnim, maksimalno bezbjednim odijelima (slična imamo u filmu „Dvanaest majmuna”), prethodno isprskana antibakterijskim sprejem, prilaze jednom zaraženom, na čelo mu prislanjaju aparat, i pošto zapišti (i/ili registruje postojanje virusa), kreće lov na oboljelog, tako što mu bacaju mrežu preko glave, a potom ga obaljuju na zemlju. Traumatično, međutim, taj se organizam automatski isključuje iz javnog prostora! Vanrednost je sva od vojne forme.
Javni prostor je prazan. Gradovi su vizuelno i audio mrtvi. Tek u ponekom supermarketu kamera zabilježi incident: jezivu, životinjsku borbu oko jedne medicinske maske ili flaširane vode...

Neofantastika zadire u organizam i univerzum... U evoluiranje nepoznate bolesti i porijeklo nama poznatog sunčevog sistema. Zamislimo farmakološki diskurs kojeg do granica njega samog razrađuje Hoking; ili: Kamija koji piše „Kugu”, zaplet kujući u laboratoriji uz pomoć meditacije nad jednom epruvetom.

Ali, to jeste budućnost: rastakanje, zamračenje, evoluiranje univerzuma u potonjoj fazi... I seoba na ko zna koju planetu.

Virus i orbitalno, laboratorija i satelit, biolog i metafizičar... Dispozitiv je beskrajno protegnut: od mikroba do sveobuhvatne čestice, od Boga do sunđera. Sve, opet, zavisi od desubjektivnog naučnika, ili policajca u super zaštićenom odijelu, na graničnom prelazu, zbog čega djeluje kao izolovano biće.

Digitalnu civilizaciju će uništiti hemijski proizvedeni virus kojim se napada razvoj jednog tržišta koji je pokorio original, i svemu suprotstavio neuništivu kopiju. Zastrašujuće scene svijeta u kolapsu: otkazivanje letova, i odlaganje sprotskog spektakla! Milijarde nestaju prekonoć, što je pokazatelj da je globalna umreženost tako lako destabilizirajuća, da je totalna povezanost samo način putem kojeg se možemo ugasiti zahvaljujući jednog pogrešnom kliku.

Kapitalizam u predvečerju naglo obustavlja sve forme cirkulacije i sažima događaj u informaciju o njegovom izostanku. Planetarna paraliza!

Na drugoj ravni, opšta kriza opominje na našu suštinsku, i vječitu ugroženost, na izloženost svakoj vrsti opasnosti, na jednu neosvjetljivu neodređenost. Prijeti nam podjednako sve: virus, kometa, nezaustavljivi (nesvjesni) kapitalizam. Da – topljenje Sjevernog pola, plastika, nestanak nafte. Međutim, ukoliko sve nije uključeno u igru krajnjeg i fatalnog, utoliko prije se pretrpi krah.

Budućnost je vrijeme bunkera, gigantskog bazara, podzemne arhitekture, gdje ćemo oponašati prapretke iz pećina i katakombi.

---