Zasjedanje Glavnog odbora DPS-a, osim formiranja Predsjedništva, u kojem je naravno sam krem društva, na čelu sa briljantnim podmladkom oslikanim u liku i djelu Ivana Vukovića i Nikole Rakočevića, donosi i jedan veliki „cameback” - prekaljenog asa, najelokventnijeg među elokventnima, Milana Roćena, dovedenog na zahtjev i lični poziv vladara i budućeg „vladike”, ne bi li ta mudra glava dala odgovor i pomogla prvom među nejednakima da osmisle što efikasniji plan ekspresnog prekida narastajućih litija.

U moru jalovih ideja, uvidjevši da rješenje nema, Milo (dalje u tekstu - nervozni Milo) u maniru svog arheoca Nerona odlučuje da od podređenih zatraži dobrovoljca, koji će o trošku države otići van i donijeti zlokobni virus u svojoj krvi.

U međuvremenu će se stranka pobrinuti da mu zakaže sastanak lično sa Mandićem, što bi zagarantovalo ubrzano širenje virusa među litijašima (u daljem tekstu, ludacima), čime bi se otvorio prostor za jedan kvalitetan policijski čas, dan, godinu, pa bi Bos, nervozni Milo, sa svog balkona u Vili Gorica, sa vojnom maskom iz 1991. koju je Lidija kao prava domaćica i Crnogorka, brižno čuvala među uspomenama sa ratišta u podrumu zdanja, mogao sa uživanjem gledati svoj Rim kako gori. Od strašnog plana svi se uskomešaše, a poetski osjetljiva Ana Vuković poskoči sa stolice tako da joj pade šešir.

Ali, do onog, ko je spreman na taj svojevrsni podvig i herojski čin, ipak nisu mogli lako doći.

U međuvremenu je virus stigao do Italije. Troškovi prevoza za i onako posrnuli Montenegro Erlajnz znatno su se umanjili, te nervozni Milo izvrši dodatni pritisak na podanike.

Slovo pade na doajena DPS dvora - Miodraga Miška Vukovića, kao na nekog ko će taj posao obaviti bolje od svih.

Vidjevši da je vrag odnio šalu, Ivan Vuković stade u odbranu svog strika, jer se ipak prisjeti da mu se strikan našao kad je trebalo, i otvoreno izrazi sumnju u Miškovo zdravlje, i zabrinutost da ga virus ne pokosi prije povratka, te da plan ne propadne.

Kao najbolju zamjenu, Ivan, brižni sinovac predloži Slavoljuba Miga „mailman” Stijepovića, (koji u najužim krugovima DPS-a važi za čovjeka spremnog na sve), ističući da mu je bolje da umre herojski, nego da se vuče po, kako je rekao „sudova” i dovodi u vezu sa odbjeglim bankarem, kao i da nipošto ne bi trebao propustiti ovu istorijsku šansu za iskupljenjem.

Nastade muk.

Miško nervozno, ali ipak sa zahvalnošću pogleda u pravcu svog bratanca Ivana, dok Migo samo sleže ramenima zagledan u svecrnogorskog vladara.

Neprijatnu tišinu prekide najelokventniji među elokventnima, Roćen, i u maniru Aleksandra sjevernomakedonskog prekide čvor rekavši: „Aj ne jedite g...a i ne za.ebavajte! Što ste se ućutali, ja bih da obojica idete, da se to osigura”, pa se okrenu put vladara dodajući: „Milo, što ti misliš?” Nervozni Milo se nasmiješi kako samo on zna, i zadovoljan idejom da vrati Milana iz dosadne penzije odgovori: „Isto što i ti, Milane, zato sam te i doveo”, a zatim pogleda ovu dvojicu nesrećnika, nakašlja se, pa im se obrati motivaciono: „Za vas dvojicu sam oduvijek znao da ste sokolovi, da ćete bez straha za mene, partiju i državu, i novu crnogorsku crkvu i život položiti, ali znajte da će vas istorija pamtiti kao prve svece u CPC. Ana će već naći nekog umjetnika da vas lijepo oslika. Već sad vidim svu ljepotu te ikone koja će krasiti manastire diljem naše lijepe, a ja kao vladika crnogorski krstim vas u prepodobnog „Miška koronaprenosivog” i elegantno „Miga the mailman zetskog.”

Meni ideja ovakvog sastanka izgleda morbidno smiješna, ali u toliko izopačenom Milovom imaginarijumu živimo pa postoji realna mogućnost da ih ovaj tekst nadahne.

Ipak, ovaj plan bi propao zato što bi Mandić nakon sastanka sa zaraženim licima, vjerovatno prije otišao Aci Vučiću na dvore nego u litije, što bi dovelo do međunarodnog skandala.

P.S. I tako, dok tužno Miško i Migo odlaze na svoj, možda i poslednji let, Miško komentariše, više onako za sebe: „Homo homini virus”. „A?”, uključuje se Migo. „Ti nisi čitao Hobsa?”, nastavlja Miško. - „Aj ulazi u taj avion!”

Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna.

---