- Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Povodom evropskih manira policijske Crne Gore, to jest, pravljenja haosa u pet ujutro po kući stare i ugledne nastavnice, Ratke Knežević, čuveni sportski komentator Mladen Delić bi i danas kliknuo ono svoje čuveno: „Pa, ljudi, je li to moguće?!“

I, zaista, je li moguće da, u saznanju da predsjednik DNP-a Milan Knežević nije kod kuće nego u Beogradu s bratom Mirkom, vrh policije „čojski” naredi desant na njegovu kuću, uz upad kao u najžešćim akcionim filmovima na samu staricu u svom domu?! Iako je u pet ujutro zgranuta žena krenula da otključa, policajci su joj uslužno razbili kućna vrata, pa u pretresu napravili haos kao da je granata pukla u sred kuće. Slikoviti fotosi premetačine pokazuju da su, „odgovorno poštujući“ sve evropske konvencije, razbacivali sve po kući, prevrtali krevete, posteljinu, knjige, bacali na pod sve što se moglo pobacati. Zato pojedini začuđeni građani tvrde da je kazneni odred, ipak, trebalo testirati na alkohol.

Policajci su se bili „malo” opustili, pa čak uperili puščane cijevi u ženu koja puni sedamdeset godina, polomili sliku pokojnog joj muža, stavili joj lisice i zatvorili je u čuvenu betonjerku. Sve ljudski i kako trebuje. Uz blaćenje časne policijske uniforme, i pitanja u narodu u kakvoj neostaljinističkoj zemlji danas živimo, i ima li kraja kršenju ljudskih prava i brutalnom treniranju strogoće čak i nad penzionerkama.

Na stranu što je čestita starica u tim trenucima mogla istog trena umrijeti od šoka, a koliko joj je to sve skratilo život drugo je pitanje. Vrh policije je očito htio da trijumfalno pronađe ko zna šta sve u kući jednog od lidera DF-a, i time kruniše glupi proces tzv. državnog udara za početnike. Pa je i ovaj desant na kuću Kneževića ispao početnički glup uz ekstremno prekoračenje ovlašćenja. Zato je sve i djelovalo kao da je kroz kuću prošla horda Tatara i Mongola pod komandom Džingis kana, a ne odgovorni službenici MUP-a, koji znaju svoja ovlašćenja i tokom pretresa privatnih objekata po nalogu, pri čemu ne moraju po svaku cijenu lomiti vrata i praviti haos.

Zgranuta starica je imala priliku da gleda kako joj stvari, koje je cijelog života s ljubavlju postavljala gdje treba, bezdušno razbacuju, prevrću, oštećuju, ruše joj cio jedan svijet, kućni mir i časni život prosvjetnog radnika, majke i glave kuće. Samo je falilo da bace i suzavac po sobama, čemu bi se i pokojni Živko Nikolić u grobu smijao.

Mora se primijetiti, sudeći prema snimcima, da su s posebnom revnošću razbacivane knjige po kući. Zato postoje tzv. udaljene sumnje da su razbacivane tako jer su neki policajci time iskazali i svoj odnos prema knjizi još iz osnovne i srednje škole.

Siguran sam da su se i mnogi čestiti policajci u Crnoj Gori čudom čudili šta se tog jutra desilo s njihovim kolegama u postupanju suprotnom svim evropskim konvencijama o pravima građana, ali i pravima i obavezama policije u sličnim situacijama, uz treniranje strogoće i demonstraciju sile bez potrebe, uz bacanje ružnog svjetla na časnu policijsku uniformu. Svi nalozi o pretresu stana podrazumijevaju osnovne elemente profesionalizma i etičkog kodeksa prema policijskom pozivu, kao i čovjeku i građaninu. A sad je na redu i ombudsman, mada su svi njegovi prethodnici samo revnosno štitili lik i djelo velikog Vođe.

Uglavnom, uz vandalsku premetačinu kuće Milana Kneževića, pokazana je na djelu ta čuvena „snaga države” da bi se zastrašila jedna čestita starica. Evropski, nego što! U stilu Montenegra, „lidera u regionu“ u diktaturi prema narodu. Sve u cilju očuvanja statusa privatne državice u rukama nekolicine tamničara, vrhuške, koja se sprda sa zemljom i narodom glumeći demokrate, uz jedini cilj da zadrži stečene milione i privilegije u zarobljenoj državici na Balkanu. Očigledno, vrh policije nije brinuo o ugledu MUP-a, ni o tome da će se bahato ponašanje okrenuti u javnosti protiv policije, jer je majka Milana i Mirka Kneževića, koju jeste šokirala, ali ne i zastrašila kaznena ekspedicija, postala u Crnoj Gori današnja: brehtovska Majka hrabrost.

Rezultat svega je sledeći: nalogodavci i izvršioci bizarnog i nasilničkog scenarija u stilu kaznene ekspedicije nijesu našli ništa, a surovo su istraumirali jednu čestitu staru penzionerku, prosvjetnu radnicu.

Savjet za građansku kontrolu istakao je da su Ratki Knežević, navodno, kulturno saopštena prava, pa joj je onda vandalski nekulturno napravljen rusvaj po čitavoj kući. I, za kraj, još neki dodatni humani detalji ponašanja policije u kući Milanovog rođaka, Gorana: pred djecom su ga sat vremena držali na podu uperivši mu cijev u čelo, a takođe dugu cijev uperili su prema njegovoj kćerki koja je ležala u krevetu. A najstarija Goranova kćerka je dan prije toga primila hemoterapiju... „Aferim” za policiju, nego što! Tako se to radi u Montenegru, tužnom „lideru u regionu”.

---