- Autor: Aleksandra fon Namen

Glasanje je bilo jasno. Demokrate, koje u Predstavničkom domu SAD imaju većinu, gotovo jednoglasno su izglasale optužnicu protiv Donalda Trampa i time pokrenule postupak opoziva američkog predsjednika. Iako je to prilično zaboljelo mnoge novopečene demokratske poslanike iz tradicionalno konzervativnih biračkih okruga. S druge strane, republikanci su takođe jednoglasno glasali protiv. Ali odluku ipak nisu mogli da spriječe.

Bio je to ogroman uspjeh Demokratske partije i Trampove protivnice Nensi Pelosi koja je uspjela da zbije redove. Jedino što nisu uspjeli da ubijede republikance. A oni, koliko god to bilo nepojmljivo nekom ko to posmatra sa strane, i dalje kao i ranije podržavaju predsjednika i zatvaraju oči pred njegovim skandaloznim ponašanjem. Ali drugačiji scenario nije se ni mogao očekivati.



ZATROVANA ATMOSFERA



Proces opoziva će, međutim, još jače nego do sada da podijeli američku politiku i javnost. Vjerovatno će borba ubuduće biti još žešća. Atmosfera je zatrovanija, a ton žešći. Na kraju će Donald Tramp u Senatu, koji kontrolišu republikanci, vjerovatno biti oslobođen svih optužbi. Proces opoziva tzv. „impičmenta“ iskoristiće kao municiju za svoju predizbornu kampanju, kako bi mobilisao svoju biračku bazu i omalovažavao svoje političke protivnike.

Posledice po demokrate mogle bi da budu dramatične: bez smjene vlasti u Bijeloj kući, gubitak većine u Predstavničkom domu, razočarani birači, kriza vođstva. Do svega toga bi možda moglo da dođe. No, ipak je bilo ispravno i važno suprotstaviti se Donaldu Trampu.



TRAMP VJERUJE DA JE ON DRŽAVA



Kako može da se kaže „Samo tako nastavite!“ predsjedniku koji moli jednu stranu silu, Ukrajinu, da podrži njegov reizbor? I to samo dan nakon što je istragu specijalnog istražitelja Milera, zbog navodne zavjere sa jednom drugom silom (u ovom slučaju Rusijom), uz dosta sreće ostavio iza sebe? Kako bi se „Samo tako nastavite!“ moglo reći jednom predsjedniku koji na najodvratniji način psuje svoje političke protivnike, koji se ponaša kao autokrata i koji vrši opstrukciju rada Kongresa?

Da demokratski poslanici nisu učinili ništa, to bi moglo da znači da Kongres, ta časna američka institucija, ukida sama sebe. Ko nije spreman da stane u odbranu Ustava SAD, onda ne treba za to ni da polaže zakletvu. Demokrate, dakle, nisu imale drugog izbora.



INTERVENCIJA KAO DUŽNOST



Jedan dio američkih birača izgleda ne interesuje to što njihov predsjednik vjeruje da je iznad zakona. Ali, oni koje služba obavezuje da kontrolišu izvršnu vlast – oni moraju da intervenišu. Kada se zaista vjeruje u dužnost i odgovornost, to onda nisu prazne tlapnje o savjesti i moralu.

Kakve bi posledice imalo ako se iz proste političke kalkulacije ili ubjeđenja da se ionako ništa ne može postići ne bismo suprotstavili nasilnicima i tiranima ovoga svijeta? Demokrate bi tako izgubile sav kredibilitet.



MRLjA NA PREDSJEDNIČKOJ SLUŽBI



Oni zato pokušavaju da učine dvije skoro nespojive stvari: da uklone Trampa sa vlasti i istovremeno rade sa Bijelom kućom i republikancima na dobrobiti Amerikanaca.

No, ne znamo kako istorija ocjenjuje taj dan. Malo je vjerovatno da će proces opoziva Donalda Trampa promijeniti njegov stil vladanja i obuzdati njegov prezir prema pravilima i moralu.

Ali, sigurno je da će to uvijek biti mrlja na predsjedničkoj službi Donalda Trampa. Stoga jedno „Samo tako nastavite!“ nije bilo moguće.

dw.com

---