- Piše: Nik Gašaj

Saznanja iz političkih nauka ukazuju da je koncept savremenog društva: manje države, a više demokratije. A to znači da država ne treba da se miješa u privatni život ljudi, u njihovu intimu, u njihov način duhovnog zadovoljstva i veselja, kao i u obilježavanje nacionalnih, vjerskih i tradicionalnih praznika. Tu demokratska država nema šta da traži.

Prema pisanju štampe, Ministarstvo kulture Crne Gore saopštilo je da je u toku održavanja javne kulturne manifestacije u Trgaji, na Cijevni, bio istaknut simbol susjedne države, bez nacionalne zastave Crne Gore, zbog čega će podnijeti prijavu nadležnim organima protiv organizatora tog skupa. S tim u vezi, jedan sunarodnik me je pitao: da li smije da na plaži pored Cijevne upotrebi peškir na kojem je nacrtana albanska zastava, a da ne bude prijavljen od strane Ministarstva kulture. Nijesam bio siguran šta da mu odgovorim, a da čovjek ne ispašta.

Iz Ministarstva kulture su izjavili da manifestacije kulture ne smiju da budu paravan za bilo kakav nacionalizam, niti za kršenje normi koje su jasno definisane pozitivno- pravnim propisima Crne Gore. No, nešto takvo se nije desilo na kulturnoj manifestaciji u Trgaji. Međutim, ističem da su najopasnije pojave etnonacionalizma, ksenofobije i mržnje kada uđu u pojedine institucije sistema, kao što je bio slučaj devedesetih godina u bivšoj Jugoslaviji, ali i u Crnoj Gori. Ne daj Bože da se povrati to vrijeme.

Albanska zastava ima dvojno svojstvo: državno i nacionalno. Kao nacionalni simbol, pripada svim Albancima na zemaljskoj kugli, pa prema tome i Albancima u Crnoj Gori kao autohtonom narodu. Dakle, za Albance u Crnoj Gori zastava je simbol njihovog nacionalnog identiteta, ima istorijsku tradiciju i zagarantovana je Ustavom i zakonima Crne Gore.

Naime, u Ustavu Crne Gore, član 79, tačka 2, propisano je: „pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jemče se prava na izbor, upotrebu i javno isticanje nacionalnih simbola i obilježavnje nacionalnih praznika“. Dakle, Ustav je jasan i svi zakoni u Crnoj Gori moraju se uskladiti sa Ustavom, a svi državni organi moraju da djeluju u skladu sa Ustavom kao najvišim pravnim aktom, ukoliko nijesu „iznad“ Ustava.

U Zakonu o manjinskim pravima i slobodama, član 20 propisano je: „Manjinski narodi i druge manjinske nacionalne zajednice i njihovi pripadnici imaju pravo na upotrebu nacionalnih simbola, u skladu sa zakonom“(Službeni list Crne Gore“ br. 031/17 od 12.05. 2017).

U Zakonu o upotrebi nacionalnih simbola (Objavljen u Sl. Listu RCG“, br. 55/00), propisano je:

„Pripadnici nacionalnih i etničkih grupa u Republici Crnoj Gori imaju pravo na upotrebu i isticanje nacionalnih simbola, na način i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom (Član 1). Nacionalnim simbolima, u smislu ovog Zakona, smatraju se simboli koje pripadnici nacionalnih i etničkih grupa upotrebljavaju za izražavanje svog nacionalnog identiteta (Član 2). Slobodna je upotreba nacionalnih simbola, osim u slučajevima predviđenim članom 4 ovog zakona (Član 3). Zabranjena je upotreba, odnosno isticanje nacionalnih simbola: 1) ispred i u objektima Skupštine Crne Gore, predsjednika Republike Crne Gore, Vlade Crne Gore, Ustavnog suda Republike Crne Gore, Vrhovnog Suda Republike Crne Gore, Državnog tužilaštva Crne Gore, drugih državnih organa i organizacija koje obavljaju javnu službu i organa lokalne samouprave; 2) prilikom međunarodnih susreta političkih, naučnih, kulturno -umjetničkih, sportskih i drugih skupova na kojima je predstavljena Republika; 3) prilikom proslava, svečanosti, sportskih, kulturnih i drugih manifestacija u organizaciji Republike ili organa lokalne samouprave; 4) u drugim slučajevama predviđenim zakonom (Član 4). U jedinicama i neposrednim oblicima lokalne samouprave u kojima pripadnici i etničkih grupa čine većinsko stanovništvo, u danima državnih praznika Republike Crne Gore, ispred objekata lokalne samouprave, pored državnih simbola, ističu se i nacionalni simboli. Kada se nacionalni simboli upotrebljavaju, odnosno ističu uz državne simbole, državni simbol zauzima počasno mjesto (Član 5)”.

Na osnovu navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, jasno proizlazi da manjine i njihovi pripadnici, pa prema tome i Albanci u Crnoj Gori imaju ustavno i zakonsko pravo na sopstveni izbor, upotrebu i javno isticanje nacionalnih simbola, i to: privatno, javno i službeno; da je službena upotreba nacionalnih simbola manjina obavezna uz isticanje državne zastave koja zauzima počasno mjesto, a upotreba nacionalnih zastava u privatne svrhe je slobodna i može se isticati i bez državne zastave, jer tu se ne radi o državnoj aktivnosti i djelatnosti, nego o svadbama, rođendanima, kulturnim manifestacijama i drugim intimnim druženjima građana. I tu je nelogično isticati državnu zastavu. U Ustavu i navedenim zakonima ne pominju se zastave drugih država, niti je u privatne svrhe propisana zakonska obaveza da se nacionalna zastava upotrebljava uz državnu zastavu. To nije propisano ni u najnovijem Predlogu zakona o izboru, upotrebi i javnom isticanju nacionalnih simbola, kojeg je utvrdila Vlada Crne Gore, 2.11. 2017.godine.

Nadam se da će se Ministarstvo kulture Crne Gore složiti da nacionalno zakonodavstvo o pravu manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori na izbor, upotrebu i javno isticanje nacionalnih simbola spada u pozitivno-pravne propise Crne Gore, a ne u legislativu neke druge države.

Što se tiče Ministarstva kulture, ja sam više godina konkurisao na njihove konkurse sa projektom: „Časopis za kulturu, nauku i društvena pitanja „Malesia“, preko Udruženja za kulturu i društvena pitanja „Malesia“, kao predsjednik te nevladine organizacije i kao glavni i odgovorni urednik tog poznatog časopisa u Crnoj Gori i šire u regionu, Evropi i SAD... Nikada Ministarstvo kulture nijedan broj časopisa nije finansijski podržalo, nego je ispoljavalo ignorantski i diskriminatorski odnos prema časopisu „Malesia“ i albanskoj kulturi, a podržavalo je sve druge časopise drugih naroda, iako je diskriminacija zabranjena Ustavom i drugim pravnim propisima Crne Gore i međunarodnim pravom. Na žalost, za Ministarstvo kulture to ne važi nego je naveliko zagazilo u diskriminatorske vode.

Smatram da Crna Gora treba da permanentno pronalazi i izgrađuje optimalna i funkcionalna pravna rješenja za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, ne samo zbog političke stabilnosti zemlje već i iz razloga koji nalaže pravedno uređenje društva i države.

(Autor je politikolog)

---