-Piše: Milan Mišić
U prvi mah je izgledalo kao šala, da bi potom eskaliralo u neprijatni konflikt s jednim saveznikom.
Donald Tramp je najprije rekao da se o tome samo razmišlja, a zatim je potvrdio da je sasvim ozbiljno – da je riješen da od Danske kupi Grenland, kao i da na to gleda samo kao na još jedan posao sa nekretninama, po čemu je bio poznat prije nego što je pobjedom na predsjedničkim izborima 2016. šokirao više od polovine svojih zemljaka i ostatak svijeta.
Grenland je najveće ostrvo na svijetu (ako se na računa Australija koja se vodi kao poseban kontinent). Prostire se na 2,2 miliona kvadratnih kilometara (od čega je 1,7 miliona pod stalnim ledom), što znači da je oko tri puta veći od Teksasa, najveće federalna države SAD. Ima malo stanovnika – 58.000 – i nominalno je dio Kraljevine Danske koja brine o njegovim spoljnim poslovima i odbrani, što znači da u svemu ostalom ima široku autonomiju (koju Kopenhagen subvencionira sa oko 600 miliona eura godišnje)âŚ
Kad su globalni mediji vijest o Trampovoj namjeri dočekali kao prvorazrednu senzaciju, a premijerka Danske kao ljetnji vic, Tramp je potvrdio da je takva ideja na stolu, da bi potom povukao potez koji je mnoge natjerao da se još jednom zamisle nad njegovim mentalnim zdravljem. Naime, na izjavu premijerke
Mete Frederiksen da je ideja o kupovini Grenlanda „apsurdna”, uzvratio je izjavom da su njene riječi „bezobrazluk”, da se tako ne razgovara sa Amerikom – i kao dijete koje se naduri kad mu ne daju igračku koju želi, otkazao je posjetu Kopenhagenu planiranu za septembar.
Naravno, kad je sve stavljeno pod analitičku rupu, pokazalo se da iz želje da se SAD značajno teritorijalno prošire ima zdrave strateške, pa i ekonomske logike – počev od činjenice da Amerika tamo već ima izuzetno važnu bazu sa sistemima raketne odbrane, zatim povećanih pretenzija i Rusije i Kine da iskoriste globalno otopljavanje za otvaranje novih pomorskih puteva, kao i za eksploataciju Antarktika – pa do uvjerenja da se ispod grenlandskog leda nalaze značajne zalihe rijetkih minerala i nafte.
Problem je, međutim, u tome što je kupovina teritorija (i ljudi koji na njoj žive) relikt istorije. Dok je to bilo sasvim u redu, najviše se ovajdila baš Amerika, koja je prvo (1803.) od Francuske za sitne pare (300 miliona u današnjim dolarima) kupila Luizijanu, prostor koji danas zauzima 15 federalnih država.
Nešto kasnije, 1867., od Rusije je pazarila Aljasku (1,52 miliona kvadratnih kilometara) za tadašnjih 7,2 miliona dolara (današnjih 113). Trgovalo se i sa Danskom, od koje su pazarena današnja Devičanska ostrva u Karibima. Tramp, inače, nije prvi predsjednik koji je bacio oko na Grenland, istu ideju imao je 1946.
Hari Truman, koji je ponudio 100 milionaâŚ
Ovog puta cijena nije pomenuta („Fajnenšel tajms” je ovaj „dil” procijenio na oko hiljadu milijardi), a sve je već postalo još jedan „biser” na već povećoj niski Trampovih nediplomatskih ispada. Narušeni su odnosi sa još jednim evropskim saveznikom (Danska je članica NATO-a), a dodatno je urušena i američka reputacija pouzdanog saveznika i stuba svjetskog poretka. Tramp, koji mnogo voli pobjede, nikako da nauči lekcije iz već poveće kolekcije porazaâŚ
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)
)){kind=small}
